Foto: Shutterstock
Nakon estetske operacije u privatnoj klinici, medicinska sestra upita pacijenticu: „Jeste li zadovoljni rezultatom operacije?” Žena odgovori: „Zadovoljna sam, ali imam još jednu želju. Voljela bih imati krupnije oči.” A medicinska sestra joj šapne: „Nema problema, imat ćete čim vidite račun.”
Najviši cilj
Živimo u vremenu u kojem tako mnogo ulažemo u fizičku ljepotu. Za istu smo spremni platiti visoku cijenu. Ako tome dodamo raznovrsna odricanja kako bismo postigli željeni izgled, vidimo da je zaista riječ o teškim mukama i velikoj žrtvi. Postaje sve važnije doći do ljepote kakva se smatra društveno prihvatljivom. Mediji, razni modni časopisi i portali su odavno s dizajna odjeće i obuće prešli na dizajn tijela. Tijelo sve više postaje roba, a čovjek rob. Jer, nije više važno to što nosiš na sebi, nego i što si uradio na sebi. Upravo zato su liste estetskih zahvata sve duže. Mogli bismo reći da gotovo i ne postoji nemogući zahvat. Nažalost, mnogim je ljudima fizička ljepota postala najviši cilj.
Razmatrajući temu o kojoj pišem, palo mi je na pamet jedno pitanje. Pitao sam se kako je izgledao naš spasitelj Isus. Koliko je ulagao u ljepotu, kakvu je frizuru nosio i kako mu je izgledalo lice. Čitajući evanđelja, zaključio sam da evanđelisti nisu uopće opisivali Isusov izgled. Možda bi ga opisao sveti Luka da je bio estetski kirurg, ali on je bio samo liječnik opće prakse. Prikaz Isusova lika koji nalazimo na raspelima je uglavnom klasičan prikaz mladića toga vremena. Njegov izgled su pokušali doznati mnogi stoljećima kasnije. Međutim, stoljećima prije nego će se roditi, prorok Izaija ima sliku Isusa na križu: „Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.” (Iz 53,2-3)
Koja je ljepota na cijeni ondje gore?
Teško je zamisliti unakaženo Isusovo tijelo pod teretom naših grijeha, ali teški drveni križ je to zahtijevao. Trebalo je na plećima ponijeti grijehe svijeta. Samo je Isus to učinio, jedan i jedini koji je to mogao. Pristao je biti lišen fizičke ljepote da bi se pokazao duhovno najljepšim. Njegovo odricanje i žrtva nisu bile, kao u današnje vrijeme, u korist tijela koje propada nego za vječni život i ljepotu svih koje ga prime u svoj život.
Ne zaboravimo da je naše tijelo poput kaputa. Zaogrće nam duh za vremenita života. Kad jednog dana dođemo pred Boga, neće biti važno kako nam izgleda kaput. On će se tada na neko vrijeme odložiti u garderobu. Na procjeni će biti ono što je sakrivao – razina nutarnje ljepote. Zato širom otvorimo oči i usmjerimo pogled na Isusov račun kojim nas je otkupio na križu. Premda je tada bio bez fizičke ljepote, platio je cijenu za našu duhovnu, i što je itekako važno, neprolaznu ljepotu. Da, to je prava ljepota i samo ona se traži!
Autor: Ivan Smoljić, dipl.uč.
