Foto: zupa-zabok.org

Kaže mi jedan fratar: »Ti ba Marko-aga sve gledaš crno! Nije svugdje tako. Dobri su sakriveni i samozatajni. Vrata paklena neće nadvladati. Nova su vremena, treba se prilagoditi…« Amen, veseli brate, slažem se, imaš pravo, Bog je jači i veći od naših slabosti i nemoći. Ima predivnih vjernika, obraćenih redovnika, posvećenih monaha, na Istoku i na Zapadu. I nije samo Zapad relevantan, ta postoje još tri strane svijeta! Cijela je povijest kršćanstva povijest progona, takve su se stvari neprestano događale i ranije. Ne smijemo upadati u depresiju i dozvoliti da nam Crni sve ocrni. Ja sam karakterno takav, priznajem, da malo znam pretjerati, preuveličati. Takvo ga me majka rodi. Ali, s druge strane, pogledajmo ovo: cijela biskupska konferencija papi nudi otkaz u Čileu. Red milosrdne braće u Belgiji dozvoljava eutanaziju u svojim klinikama, u jasno očitovanoj neposlušnosti prema papi. Njemačku više ne komentiram. Po cijelom svijetu stotine svećenika i redovnika pod istragama zbog pedofilije. U Australiji svećenici na gej-paradama (poneki, ponegdje, pokatkada – prenose novine).

Počnimo teško raditi na klesanju vlastitog srca. Potpuno ostavimo ono što prepoznamo kao grijeh koji vrijeđa Boga. Prvo duhovnost, onda psihologija

Cijele biskupske konferencije svojevoljno tumače dokumente Svete stolice. Posvuda raskoli i nagovještaji raskola. Koliko god volimo i poštujemo papu, nije nam jasno zašto često šuti ili ne komentira nešto što može komentirati, a što mediji raznose kao njegovu istinu ili stajalište, a jasno je da to i nisu istine iz evanđelja ili iz nauka Crkve, a nejasno je je li ih uopće on i rekao? Jesu li izvučeni iz konteksta? (…) Pa onda časne sestre koje nesmetano krstare crkvenim zajednicama i promiču ređenje žena, reiki, »kulturu smrti«, rodnu ideologiju… Da ne nabrajam. Ama baš svaki dan možemo o tome i sličnome čitati. Posvuda. S obzirom na sve to nemamo li ipak neki osjećaj da vjera i vjernici prolaze faze žestoka čišćenja, sumnje, rata, zlatne teladi, kaosa, iscrpljenosti, dezorijentacije? Kao nikada prije! Jer sada to sve dolazi iz srca, iz same Crkve, ne izvana. Što činiti? Obratiti se, osobno! To je jedino rješenje, i najbolnije. Počnimo ozbiljno shvaćati Boga Jahvu. Vratimo se Isusu iz evanđelja. Skinimo maske, nošnje i oklope sa sebe. Počnimo teško raditi na klesanju vlastitog srca. Potpuno ostavimo ono što prepoznamo kao grijeh koji vrijeđa Boga. Prvo duhovnost, onda psihologija. Prvo Biblija, onda roštilji uz misno vino na župnim planinarskim izletima. Trebamo rekonstrukciju i restauraciju nutrine.

Iz knjige „Ak’ odrastem bit ću katolik“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.