Foto: Shutterstock
Dok su mnogi ušli u Katoličku crkvu kao nejaka djeca, tisuće svake godine kucaju na vrata Crkve kao odrasli. To može biti razdoblje velike duševne radosti i potrage za istinom, ali sam proces obraćenja nije uvijek jasan.
Donosimo nekoliko savjeta koji mogu pomoći onima koji se zanimaju za vjeru a ne znaju gdje bi počeli.
Posjetite župu kojoj pripadate
Jedan od prvih koraka za one koje zanima kako postati katolik jest jednostavan odlazak na nedjeljnu misu u svoju župu. Možda u njoj već koga poznajete i nećete se osjećati strano.
Kako god bilo, vaš put u katoličku vjeru mora početi u vašoj župi. Uključit ćete se u život svoje župe i biti primljeni u njezino stado. Pozvani ste pohađati misu, ali ne možete primiti pričest ako još niste katolik, jer je euharistija pridržana samo za one koji su već inicirani u vjeru (što podrazumijeva sakramente krštenja i potvrde kod odraslih) i u stanju milosti.
Ako ne znate u koju župu pripadate, raspitajte se u bilo kojoj župi.
Javite se u župni ured i tražite pripravu za krštenje
Ako nakon što počnete ići na misu još uvijek osjećate poziv u Katoličku crkvu, tražite pripravu za krštenje kod svojeg župnika. Radi se o katekumenatu, koji oponaša proces iz prve Crkve kojim su se kandidati pripravljali za krštenje. Voditelj priprave pomoći će vam da utvrdite jeste li nekršteni ili ste kršteni kao dijete u Katoličkoj crkvi ili kojoj drugoj kršćanskoj zajednici čije krštenje Katolička crkva priznaje.
Možda ćete morati pričekati da se u vašoj župi oformi skupina kandidata za krštenje ili ćete biti poslani u koju drugu župu na pripravu. Priprava obično traje jednu godinu. U prvoj Crkvi taj je proces trajao dvije-tri godine i završavao krštenjem. Cilj nije bio obratiti ljude koji nemaju pojma što se događa, već dobro upoznati kandidata s onime u što ulazi.
Svrha priprave jest dati odgovore na sva pitanja koja imate i upoznati vas s puninom vjere. Ako se iz kojeg razloga ne sjećate spremni ili imate loše iskustvo, možete, jednostavno, prekinuti pripravu i započeti ju ponovo kasnije. Obično se savjetuje da ne postanete katolik ako se osjećate požureni ili neadekvatno pripravljeni. Ako oklijevate, možda vam je potrebno još vremena za odluku.
Što god učinili, nemojte prestati postavljati pitanja. Možda ćete gnjaviti svećenika ili voditelja, ali svakako je važno da dobijete odgovore na sva pitanja prije nego učinite veliki korak.
Izaberite si kuma/pratitelja
Bilo da vam treba sakrament krštenja (cijela inicijacija) ili ulazite u Crkvu po sakramentu potvrde, morat ćete pronaći praktičnog katolika koji vam može ponuditi duhovno vodstvo i biti vam pratitelj. Ta osoba treba biti izabrana ne po rodbinstvu ili prijateljstvu, već po tome što je uzorna u vjeri. To treba biti netko na koga se možete osloniti i tko vam može pomoći na vašem putu k vjeri. Ako baš ne znate nikoga, zamolite župnika da vam nekoga preporuči. On će znati tko u župi odgovara toj ulozi i može ga zamoliti da vam bude kum. Tako ćete upoznati još novih ljudi u svojoj župi.
Bez prestanka učite!
Nakon što završite tečaj priprave i na uskrsnom bdjenju budete primljeni u Katoličku crkvu, nemojte prestati učiti o svojoj vjeri koju ste prihvatili. Mnogi obraćenici na katoličku vjeru ubrzo posustanu i prestanu ići na nedjeljnu misu.
Postati katolikom nije samo jedan čin ili obred, to je stalan poziv na obraćenje. To je životno putovanje i mnogi koji su kršteni kao djeca i u odrasloj dobi nastavljaju učiti. Cilj nije biti mlak katolik, već biti zapaljen Božjom ljubavlju.
Dakle, ako razmišljate o tome da postanete katolik, pronađite svoju župu i dopustite Bogu da pokrene vaše srce i otkrije vam istinu za kojom tragate.
Autor: Philip Kosloski (Aleteia.org)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
