Kateheza pape Franje o razlučivanju: Kako znati jesi li donio/donijela dobru odluku? Sveti je Otac na općoj audijenciji, održanoj u srijedu, 7. prosinca u Vatikanu govorio o razlučivanju. Katehezu vam prenosimo u cijelosti:

Foto: Shutterstock

U procesu razlučivanja važno je ostati pažljiv na fazu koja slijedi neposredno nakon donesene odluke: trebam odlučiti, donesem odluku, molim, razmatram, promišljam i onda završava taj proces; donesem odluku i onda počinje dio u kojem trebamo biti pažljivi kako bismo vidjeli znakove koji odluku potvrđuju ili one koji ju pobijaju. U životu ima odluka koje nisu dobre i postoje znakovi koji ih opovrgavaju, a dobre odluke potvrđuju.

Ako donosiš neku odluku, to je proces. Kad doneseš odluku, i to ti donese dugotrajni mir, dobar je znak da je put dobar

Vidjeli smo kako je vrijeme temeljni kriterij za prepoznavanje Božjega glasa među mnogim drugim glasovima. Samo je On Gospodar vremena: to je obilježje Njegove originalnosti, koja ga razlikuje od imitacija koje govore u Njegovo ime, ali bezuspješno. Jedno od obilježja dobrog duha jest da prenosi dugotrajni mir. Ako donosiš neku odluku, to je proces. Kad doneseš odluku, i to ti donese dugotrajni mir, dobar je znak da je put dobar. Mir koji donosi sklad, jedinstvo, gorljivost, žar. Izlaziš iz tog procesa bolji nego prije.

Duhovni je život kružni: dobrota izbora korisna je za sva područja našega života jer to je sudjelovanje u Božjem stvaralaštvu

Naprimjer, ako odlučim posvetiti dodatnih pola sata molitvi, i tada shvatim da bolje proživljavam ostale trenutke u danu, spokojniji sam, manje zabrinut, svoj posao obavljam s više pažnje i uživanja, čak i odnosi s nekim teškim ljudima postaju lakši… Sve su to važni znakovi koji idu u prilog o dobro donesenoj odluci. Duhovni je život kružni: dobrota izbora korisna je za sva područja našega života jer to je sudjelovanje u Božjem stvaralaštvu.

Važni aspekti vremena nakon odluke

Možemo prepoznati neke važne aspekte koji pomažu iščitati vrijeme nakon odluke kao moguću potvrdu njezine dobrobiti. Već smo ih na neki način susreli tijekom ovih kateheza, ali sada nalaze svoju daljnju primjenu.

Prvi je aspekt smatra li se odluka mogućim znakom odgovora na ljubav i velikodušnost koju Gospodin ima prema meni. Ne proizlazi iz straha, emocionalne ucjene ili ograničenja, nego iz zahvalnosti za primljeno dobro, što potiče srce na slobodno življenje odnosa s Gospodinom.

Drugi važan element jest svijest da se osjećate na svom mjestu u životu, „svoj na svome”, i dio ste većeg plana kojemu želite doprinijeti. Na Trgu svetog Petra postoje dvije precizne točke – žarišta elipse – iz kojih se Berninijevi stupovi mogu vidjeti savršeno poravnati. Slično tomu, čovjek može prepoznati da je pronašao ono što traži kad mu se dan posloži, osjeti rastuću integraciju svojih višestrukih interesa, uspostavi ispravnu ljestvicu vrijednosti i sve to uspije proživjeti s lakoćom, suočavajući se s obnovljenom snagom i snagom duše pred poteškoćama koje se pojavljuju. To su znakovi da smo donijeli dobru odluku.

Posesivnost je neprijatelj dobra i ubija ljubav

Još jedan dobar znak potvrde jest činjenica da ostajemo slobodni u odnosu na ono što je odlučeno, spremni to ponovno propitivati, čak i odustati od toga pred mogućim poricanjima, pokušavajući u njima pronaći Gospodinovu pouku. To nije zato što nam On želi oduzeti ono što nam je drago, nego da to živimo slobodno, bez navezanosti. Samo Bog zna što je uistinu dobro za nas. Posesivnost je neprijatelj dobra i ubija ljubav. Pazite na ovo: posesivnost je neprijatelj dobra, ubija ljubav.

Brojni slučajevi obiteljskog nasilja, o kojima nažalost imamo sve više vijesti, gotovo uvijek proizlaze iz pretenzije posjedovanja tuđe ljubavi, težnje za apsolutnom sigurnošću koja ubija slobodu i guši život, čineći od njega pakao.

Voljeti možemo samo u slobodi. Zato nas je Gospodin stvorio slobodnima, čak i da mu kažemo „ne”. Ponuditi mu ono što nam je najdraže, u našem je interesu, omogućuje nam da to živimo na najbolji mogući način i u istini, kao dar koji nam je dao, kao znak svoje besplatne dobrote, znajući da je naš život, kao i cijela povijest, u Njegovim dobrohotnim rukama. To je ono što Biblija naziva strahom Božjim, odnosno poštovanjem prema Bogu. Bog me ne straši, ne. To je poštovanje prema Bogu, koje je nužni uvjet za prihvaćanje dara mudrosti (vidi Sir 1,1-18). Strah je taj koji tjera sve druge strahove, jer usmjeren je prema Onomu koji je Gospodar svega stvorenog. Pred Njim nas ništa ne može uznemiriti. To je zadivljujuće iskustvo svetog Pavla:

„Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,12-13).

To je slobodan čovjek, prihvaća i obilje i neimaštinu. Kad ima, kaže: „Blagoslovljen bio Bog”; kad nema, kad oskudijeva, isto: „Blagoslovljen budi, Bože”.
Prepoznavanje toga temeljno je za dobru odluku i utvrđuje nas u onome što ne možemo kontrolirati ili predvidjeti: zdravlje, budućnost, drage osobe, naši planovi. Bitno je da imamo povjerenja u Gospodara svemira, koji nas neizmjerno voli i zna da s Njim možemo izgraditi nešto veliko, vječno. Životi svetaca pokazuju nam to na najljepši način. Idimo naprijed gledajući uvijek kako donositi odluke u molitvi, osluškujući što se događa u našem srcu i hodeći naprijed. Hrabro!

Book.hr