Foto: Pixabay
Automobili i duhovnost
Nedavno sam čitao članak o našem mladom poduzetniku i inovatoru Mati Rimcu, koji se proslavio svojim električnim automobilima. Odlučio sam upotrijebiti dvije rečenice iz toga teksta kako bih povezao duhovnost i automobile.
Tekst započinje pričom o samome začetku ideje električnog automobila i o nastanku prvog električnog motora koji je Rimac ugradio u svoj stari BMW. Njime je Rimac sudjelovao u utrkama, pa su mu se sunatjecatelji podsmjehivali. No kako se BMW počeo pokazivati sve uspješnijim, shvatili su da im je prijetnja i pokušali ga diskvalificirati. Međutim, „Rimca to nije obeshrabrilo; njegova genijalnost, pokazalo se tada i pokazuje se danas, nije u inspiriranom trenutku ili jednom briljantnom otkriću, nego u velikoj upornosti i neprestanoj doradi, poboljšanju, mijenjanju. Nastavio se natjecati i u svakoj sljedećoj utrci otkrivao je nove slabe točke svojeg automobila.“
„…njegova genijalnost, pokazalo se tada i pokazuje se danas, nije u inspiriranom trenutku ili jednom briljantnom otkriću, nego u velikoj upornosti i neprestanoj doradi, poboljšanju, mijenjanju“
„
„Amen!“ pomislio sam. Ovo vrlo jednostavno možemo prebaciti u naš duhovni život. Prvo, neka nas naše slabosti, padovi, povrijeđenosti… ne obeshrabre. Drugo, pokazuje se da duhovni život nije jedan karizmatski susret mjesečno, duhovna obnova kod tog i tog svećenika, jedna dobra molitva, nego velika upornost, neprestana dorada, poboljšanje, izmjena. U našoj utrci života, kako to opisuje Pavao, trebamo otkrivati svoje slabe točke i ispravljati ih.
Bog šiba sina koga voli (Heb 12,6)
Nama nije najdraža aktivnost raditi na svojem karakteru. No to traži Bog; Njemu je više stalo do toga da postajemo njemu slični – „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,43-48) – nego do stvari i blagoslova koje mi tražimo. On je umro zbog našeg spasenja i to mu je važnije nego da odgovori na svaku našu molitvu koja za nas trenutno možda i nije najbolja (partner, novac, automobil, posao). Ne želi nas izgubiti, nego želi pripremiti naša srca kako bi mogao primiti blagoslov od njih. Ono što darovima možemo izgraditi, svojim karakterom možemo uništiti. Zato je važno i uz darove raditi na krepostima.
Duhovni život nije jedan karizmatski susret mjesečno, duhovna obnova kod tog i tog svećenika, jedna dobra molitva, nego velika upornost, neprestana dorada, poboljšanje, izmjena
Rad na karakteru podsjeća me na podzemne garaže, koje često imaju nekoliko razina. Tako tijekom života prolazimo kroz situacije koje su slične jedna drugoj, i svaka bi nas od njih trebala uvesti u dublji odnos s Bogom i mijenjati, poboljšavati naše reakcije, odnosno nas same. Primijetio sam da u takvim garažama uvijek najviše mjesta ima na najnižim razinama. Isto je s radom na karakteru. Mnogi dođu do određene razine, zadovolje se time i parkiraju se. Čak smo u stanju kružiti deset minuta na istoj razini čekajući da se oslobodi mjesto i da se tu parkiramo. Kada postanemo zadovoljni, prestajemo i raditi i razvijati se. Ali ako sudjelujemo u utrci, trebamo se kretati.
„
Boga ne proslavlja situacija
Mogu li u našim životima Boga proslavljati samo situacije? Ne, jer bi to onda značilo da ga ne možemo proslavljati uvijek. A on želi da ga slavimo uvijek! Ono što Boga proslavlja je naš stav u različitim situacijama, kako kaže Pavao: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8,38-39). Nije uvijek sve oko nas savršeno kada hodamo s Bogom. Kada je jedan učenik rekao Isusu da će ići za njim, Isus mu je odgovorio: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“. Izgleda da mu Isus kaže kako neće uvijek biti bajno ako krene za njim. Bit će trenutaka kada neće imati gdje glavu nasloniti. Ali što ćemo reći? Oslobodi nas od toga časa? Ne, nego, Oče, proslavi ime svoje u ovom času! (Iv 12,27-28)
Ono što darovima možemo izgraditi, svojim karakterom možemo uništiti. Zato je važno i uz darove raditi na krepostima
„
Tajna uspjeha
Po čemu se mjeri duhovni uspjeh? Po broju ljudi na susretu, po broju ozdravljenja? Ne! U čemu se vidi uspjeh proroka Jeremije ili Ezekiela? Nitko ih nije htio slušati, čak i Gospodin kaže: Govorit ćeš, ali nitko te neće slušati. Njihov je uspjeh u postojanosti i vjernosti. Iako nitko ne sluša, nastavili su izgovarati Božju riječ. Josip Egipatski je postao drugi čovjek u Egiptu ne samo zato što je znao protumačiti san. Nije faraon glup! Josip je prije toga radio kod Potifara, vodio mu je poslove i naučio je o poljoprivredi, naučio je pismo i jezik Egipćana, naučio je raditi s uspješnim ljudima. Josip je bio upućen u posao i faraon je to znao. To što je protumačio san bio je dodatni znak da je Bog s njim i to je bilo presudno za njegovo promaknuće na mjesto drugog čovjeka u Egiptu. Prije toga je prošao testiranje kod Potifara.
Duhovni život nije jedna duhovna obnova ili jedna dobra molitva, nego svakodnevna postojanost, neprestana dorada i mijenjanje.
* Rašeljka Zemunović „Fenomenalan put Mate Rimca od amaterske utrke u Velikoj Gorici do današnjeg spektakla u Ženevi“ (www.telegram.hr)
Kada postanemo zadovoljni, prestajemo i raditi i razvijati se. Ali ako sudjelujemo u utrci, trebamo se kretati
„
„
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
