Foto: Shutterstock
Kakvu je sliku Boga u tebi naslikala tvoja životna povijest?
Jesu li te učili da se obratiš za pomoć Isusu, Mariji, svetim anđelima u trenucima straha, nemira, samoće, kao i u trenucima zahvalnosti, radosti, divljenja? Jesu li te učili od malih nogu čitati Bibliju kao najvažniju knjigu?
James Dolson je opisao šest biblijskih temelja na kojima se gradi vjera djeteta. Postavio je važna pitanja, također važna i za nas same. Zapitajmo se zajedno:
Jesi li kao dijete učio o Božjoj ljubavi gledajući na ljubav svojih roditelja? Jesu li te učili razgovarati o Bogu i davati mu mjesto u svojim mislima i planovima? Jesu li te učili da se obratiš za pomoć Isusu, Mariji, svetim anđelima u trenucima straha, nemira, samoće, kao i u trenucima zahvalnosti, radosti, divljenja? Jesu li te učili od malih nogu čitati Bibliju kao najvažniju knjigu? Je li to bilo važnije negoli domaći rad? Jesu li te učili sudjelovati na misi na način da ideš k nekomu tko je važniji od roditelja? Je li ti tko objašnjavao to da je vjera pouzdanje u Boga, a ne samo sigurnost da on postoji? Jesu li te uvjeravali u to da je kršćanski način života radostan, da je to normalan način, iako može postojati i patnja u njemu? Jesu li te uvodili u otajstva rođenja i smrti Isusove, uvjeravajući te u to da su to najvažniji događaji u povijesti svijeta? Jesu li te učili to da razumiješ druge i da se poistovjećuješ s osjećajima drugih? Jesu li te učili da dijeliš s drugima bez očekivanja zahvalnosti ili plaće?
Jesu li te učili da voliš i prihvaćaš sebe takva kakav jesi – bezuvjetno, bez očekivanja, sa zadovoljstvom i bez odbacivanja?
Je li te tko učio da je plemenito i lijepo biti dobar prema drugima? Jesu li te učili da voliš i prihvaćaš sebe takva kakav jesi – bezuvjetno, bez očekivanja, sa zadovoljstvom i bez odbacivanja? Jesu li te učili da budeš radostan zbog vlastitog postojanja? Jesu li te naučili da budeš prijatelj i samome sebi ili i dalje na sebe gledaš s gađenjem? Jesu li te naučili poslušnosti, kao obliku pripreme na buduću poslušnost prema Bogu? Jesu li tvoji roditelji bili dostojni poslušnosti, jesu li bili vjerodostojni, savjesni, autentični, nisu ti lagali, nisu te iskorištavali za vlastite ciljeve, nisu manipulirali tobom, nisu te ucjenjivali? Je li te tko uveo u kršćansku zajednicu u djetinjstvu? Jesu li ti dobro objasnili obje istine o Bogu, koji je pravedan, ali milosrdan? Jesi li bez poteškoća i konstruktivno gradio odnose s učiteljima, vjeroučiteljima, svećenicima, šefovima na poslu? Je li ti objašnjavano to da grijeh uništava sreću duše i da je to nenormalno stanje za čovjeka, u protivnosti od stanja milosti, koje je normalno za čovjeka? Jesu li ti govorili o posljedicama grijeha – mržnji prema sebi, tuzi, potištenosti, nesreći, prokletstvima, životnim neuspjesima, prisutnosti zlih duhova?
Jesi li imao pozitivan primjer pravog poštenja? Jesu li te učili da svetkuješ dan Gospodnji? Jesu li te uvjeravali u to da su duhovne vrijednosti iznad materijalnih i jesi li imao primjer takva stava u roditeljima? Kakav si imao primjer ljubavi roditelja među njima samima, jesu li se voljeli, jesu li voljeli tebe, jesu li bili pravedni prema sebi, jesu li lagali, je li im bilo prirodno da se svađaju i mrze jedno drugo? Je li ti govoreno to da je Bog surov, da čeka s kaznom, da je ravnodušan ili si imao primjer ignoriranja Boga u svojoj obitelji? Jesu li te učili velikodušnosti prema Bogu, Crkvi, obitelji, siromašnima? Jesu li te učili to da vladaš nad svojim nagonima, afektima, željama, hirovima? Jesi li vidio smisao u tom vladanju nad sobom? Jesu li te učili to da posao, pouzdanost, savjesnost imaju svoju vrijednost? Jesu li te naučili to da ne popuštaš pod pritiskom i poteškoćama? Je li te tko učio to da pamtiš biblijske citate i orijentiraš se prema njima u životu? Jesu li te naučili zahvaljivati za sve? Jesu li te učili opraštati i primati Božji oprost? Jesu li te naučili ponizno misliti o sebi i ne ponižavati nikoga? Jesu li te učili koja je tvoja istina, istina o tebi?
Sve nam to dozvoljava da promislimo o tome je li ispravno naše zamišljanje Svemogućega…
To su veoma važna pitanja, koja nam pokazuju takve događaje u našoj prošlost zbog kojih slika Boga u nama može biti poljuljana i lažno predstavljena. Sve nam to dozvoljava da promislimo o tome je li ispravno naše zamišljanje Svemogućega. Iskustvo roditeljske ljubavi jest kao svojevrstan Horeb ili Sinaj za dijete. Dobro je ako je roditeljska ljubav iskustvo koje ispravno pokazuje na to kakva je ljubav Boga Oca, koji ima majčinske ruke, koje nas hrane.
Ulomak iz knjige „Od Duha do uha“ autora p. Augustyna Pelanwskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal book.hr.
Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
