Foto: Pixabay
Vjerujem da mnogi od vas, baš kao i ja, na putu do plaže vole ubrati pokoju zrelu smokvu. Njezini su plodovi uistinu pravo osvježenje za organizam u vrijeme ljetnih vrućina. Čak i Isus u svome naučavanju često spominje upravo smokve. Kakvu tajnu one kriju?
Proždrljive smokve
Nedavno mi je prijateljica ispričala kako su na svome posjedu na moru morali odrezati jednu smokvu jer je pustila korijene duboko i široko i postala je prijetnja za kuću i dvorište. Nisam o tome razmišljala do tada. Smokva je drvo koje uistinu iscrpi zemlju, uzima sve što joj je potrebno, pa i više od toga. U nju priroda puno ulaže. U 11. poglavlju Markova evanđelja nailazimo na odlomak naslovljen „Isus proklinje neplodnu smokvu”. Zvuči strašno kada Isusa povežemo s proklinjanjem. Je li baš ta smokvina besplodnost nakon što je toliko uloženo u nju uzrok Isusova gnjeva? Evanđelist Marko piše da još nije bilo vrijeme smokava, no samo je Isus mogao znati pravi razlog smokvine besplodnosti.
Nezahvalne smokve
Nekoliko redaka dalje čitamo kako se smokva koju je Isus prokleo osušila, što je zapanjilo učenike. To me podsjetilo na šesto poglavlje Poslanice Hebrejima. Ondje čitamo: „Zemlja, naime, koja pije kišu što često na nju pada, i koja rađa korisno povrće svojim ratarima, prima od Boga blagoslov, ali ako donosi trnje i draču, nekorisna je i blizu prokletstvu. Njezin će svršetak biti u vatri.” (Heb 6,7-8) Sjetimo se da i Isus govori o drveću koje se baca u vatru ako ne donese plod. Zapitajmo se: Jesmo li mi nezahvalne smokve? Bog nam toliko daje, toliko nam je pokazao i objavio, toliko je uložio u nas. Jesmo li donijeli očekivani plod ili se ponašamo nezahvalno i tako sazrijevamo za vječnu vatru?
Besplodne smokve
Isus nam i danas govori: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane”. (Iv 15,16) Nedavno mi je stric svećenik ispričao svjedočanstvo mlade misionarke koja je prije odlaska u misije živjela sebičnim i nezahvalnim životom. Prvi dani u siromaštvu bili su zato nepodnošljivi za nju. No svoje je obraćenje doživjela kada je gledala koliko njezino najmanje djelo ljubavi utječe na tu siromašnu djecu i kako su joj oni beskrajno zahvalni. Sada, kada se vratila u svoju domovinu, ona svjedoči kako više nema problema u životu. Kaže za sebe: „Ja oko sebe više ne vidim probleme, samo nove razloge za zahvaljivanje!” Živimo li mi za nebo ili samo zgrćemo zemaljsko bogatstvo? Duhovni plodovi su jedino blago koje ćemo ponijeti sa sobom u vječnu domovinu. A koliko se trudimo oko njih?
Plodne smokve
A zašto ne bismo radije bili plodne smokve, smokve koje će biti toliko čvrste da pridrže i usmjere Zakeje današnjice koji traže Isusa? Smokva se svojim nutritivnim sastavom i ljekovitim svojstvima izdiže iznad mnogih drugih vrsta voća. Na to smo i mi pozvani – isticati se svojim ljekovitim svojstvima, nositi drugima Božje zdravlje i biti lijek za duhovne bolesti današnjice. Ne budimo samo proždrljive, nezahvalne i besplodne smokve. Budimo radije ono na što nas Bog poziva – smokve koje donose rod koji ostaje.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
