Preporučamo majkama da nekoliko puta pročitaju sljedeći tekst i da dobro razmisle o njemu. Preporučamo i sinovima da ga pročitaju i da ga daju svojim majkama na uvid. Naravno, još je korisnije pročitati cijelu knjigu.
Majke mi nerijetko otvoreno priznaju kako znaju biti ljute na svoje sinove. Štoviše, kažu da se prije uznemire kada čuju da su oni napravili nešto krivo nego što se obraduju kada on učini nešto dobro. Na koncu, njihova je dužnost činiti dobro, zašto bi to trebalo proslavljati? Međutim, oni ne bi smjeli donositi pogrešne odluke, a kada to učine, majke smatraju da trebaju reagirati odmah izražavajući im svoju tugu zbog njihova ponašanja.
Pozivam sada svaku mamu da razmisli kako reagira kada vidi da je njezin sin učinio nešto mudro, te kako reagira kada on učini nešto nepromišljeno. Usredotočujete li se više na njegove pogreške negoli na njegove pametne poteze? Iskačete li istoga trenutka iz kože kada on napravi neku glupost, a ostajete ravnodušni kada učini nešto upravo onako kako je trebao?
“
S godinama je on koristio svaku priliku da što manje bude kod kuće, odnosno u njezinoj blizini jer ona ga je neprestano podsjećala da on nije ono čemu se ona nadala.
„
U majčinoj je naravi da reagira kada on pogriješi. Međutim, gledajući samo u ono što kod njega ne valja, ona propušta priliku da mu iskaže svoje poštovanje zbog onoga što čini dobro. Možda zato Pavao spominje da starije žene trebaju urazumljivati mlađe da ljube svoje muževe i djecu (Tit 2, 4). Na ovome mjestu u Svetome pismu za ljubav se koristi grčka riječ phileo, a ne agape. Drugim riječima, njezina riječ treba biti čvrsta, ali prijateljski dobronamjerna.
Kako njezin dječak odrasta, ona više ne treba biti mama koja kao da iz helikoptera nadzire svaki njegov korak kako je možda činila kada je on bio mlađi. Kada je tek prohodao, ona je zaista morala budno paziti na svaki njegov korak kako on, primjerice, ne bi istrčao na ulicu. U starijoj dječakovoj dobi taj njezin nadzor treba prerasti u savjetovanje i pouzdanje da on zna što čini.
Pisala mi je tako jedna mama koja je voljela imati potpuni nadzor nad životom svoga starijeg sina. U strahu mu je neprestano bila za vratom i pokušavala pod svaku cijenu kod njega promijeniti ono što je smatrala da ne odgovara njezinim visokim kriterijima. U sebi je gajila određena očekivanja kakav bi on točno trebao biti, a sve što se nije slagalo s njezinom vizijom za njega, ona je nastojala promijeniti. Nažalost, na mnoge dobre stvari u njemu uopće nije obraćala pažnju. S godinama je on koristio svaku priliku da što manje bude kod kuće, odnosno u njezinoj blizini jer ona ga je neprestano podsjećala da on nije ono čemu se ona nadala. Možda su njezini motivi bili dobri, ali su metode bile kontraproduktivne te ona nije stvorila uvjete okruženja sretne i bliske obitelji.
Problem jedne druge mame, koja je voljela upravljati životima svojih sinova, izložio sam profesionalnoj savjetnici tražeći njezinu pomoć. Ona je bila majka sinova u dobi od sedamnaest i devetnaest godina. Obojica su bili vrlo kvalitetne osobe, a ona je bila stalno nezadovoljna njima. Njihove su djevojke bile iskrene kršćanke, ali ona je jednoj od njih predbacivala pretjeranu šutljivost i bila zabrinuta zbog toga što se njih dvoje češće ne druže s drugim mladim ljudima. Drugi je sin odlučio nastaviti njihov obiteljski posao, bio je aktivan u crkvi, ali ona mu je zamjerala što nije odlučio studirati, što je otvoreno govorio o tjeskobi koju ponekad osjeća i što se kao devetnaestogodišnjak odselio iz njihova obiteljskog doma.
Što joj je ova savjetnica preporučila? „Potaknula bih je da napravi popis dobrih strana i mudrih odluka koje su njih dvojica donijeli u životu te da svakoga dana Bogu zahvaljuje na njima. Ona i suprug bi trebali biti zadovoljni svojim trudom oko njihova odgoja. Njezin je sin usprkos svojoj borbi s anksioznošću koju osjeća, bio dovoljno hrabar da se odseli iz roditeljske kuće i da živi samostalno. (Treba se zapitali ima li njegova anksioznost veze s njezinom? Možda je upravo zbog toga odlučio promijeniti okruženje.) Ovi mladići čine i ponašaju se upravo onako kako priliči zrelim mladim ljudima njihove dobi. Želi li ona uistinu da njihovi sinovi kao odrasle osobe nastave živjeti i ovisiti o njima?”
O knjizi “Majke i sinovi”
„Nikada nije ni prerano ni prekasno da majke počnu primjenjivati ovu poruku poštovanja, a njihovi sinovi za to nikada nisu ni premladi ni prestari!”
Sarah Eggerichs
Dr. Emerson Eggerichs je također autor uspješnice New York Timesa Ljubav i poštovanje, prodane u više od 1,6 milijuna primjeraka.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
