Foto: Pixabay
„Dezinformiranje, ozloglašivanje i kleveta su grijeh! To je grijeh! To je šamaranje Isusa u njegovoj djeci, u njegovoj braći” (papa Franjo: U potrazi za pravim blagom)
Duh ubojice u nama
Pročitavši ovu Papinu jutarnju propovijed, zaprepastila sam se nad činjenicom koliko su nam neke stvari koje činimo skrivene, dok njihova zla moć polako razara i nas i ljude oko nas. Svi smo čitali biblijsku priču o Kajinu i Abelu, i zgražali se nad opakim Kajinom koji se nije sustezao dići ruku na vlastitoga brata i proliti nedužnu krv. I kako je onda strašno uvidjeti da mi činimo istu stvar gotovo svakodnevno! Papa Franjo navodi pet slučajeva u kojima nama vlada Kajinov duh: neprestano uspoređivanje s drugima, ogovaranje, dezinformiranje, ozloglašivanje i kleveta.
Medene karamele
Uspoređivati se s drugima znači vječito se pitati: „Zašto baš meni, a ne drugome? Zašto drugome, a ne meni?” Ovakav je stav vrlo opasan, ne samo zato što vodi u samosažalijevanje, ogorčenost i zavist nego i zato što se time postavljamo sucima Bogu! Usuđujemo se proglasiti ga nepravednim, a sebe mudrijima od njega. Lijek za ovo je poniznost. Ponekad bi valjalo zatvoriti usta kad dođu napasti i jednostavno vjerovati da Bog zna zašto i da je njegova volja savršena.
“
Za ogovaranje se kaže da je u duhovnom smislu poput puštanja bijesnih pasa na osobu koju ogovaramo; oni će otići i proždrijeti ju, ali će se zatim okrenuti i navaliti na nas!
„
Ogovaranje je Papa usporedio s medenom karamelom. Prva je neodoljiva, a svaka sljedeća navodi na još samo jednu, sve dok nam ne pozli ili nas zaboli trbuh. Tako je i s ogovaranjem; često započnemo „pokušavajući pomoći drugome” i tako nam je privlačno miješati se u njegov život i komentirati ga s drugima, a onda to prerasta u ovisnost sve dok nakraju ne naudi i nama samima. Za ogovaranje se kaže da je u duhovnom smislu poput puštanja bijesnih pasa na osobu koju ogovaramo; oni će otići i proždrijeti ju, ali će se zatim okrenuti i navaliti na nas. „Ogovaranje u Crkvi je razorno, razorno je! To je pomalo Kajinov duh: ubijanje brata, samo jezikom”, navodi papa Franjo. Ako zaista želimo pomoći drugome, koristimo se biblijskim naputkom: „Ako ti brat zgriješi, ukori ga nasamo” (Mt 18,15).
Šamar Isusu
Opalimo šamar Isusu svaki put kada govorimo polovicu istine, a drugu polovicu prešutimo jer nam ne odgovara. Zvuči strašno, zar ne? To je dezinformiranje. Ne čine to samo novinari izvrćući istinu i stvarajući atmosferu laži u javnosti, ocrnjujući dobro, a ističući zlo koje nekada i sami stvore. To činimo i mi svaki put kad istinu stavljamo u službu svoga dobroga glasa, a često nauštrb tuđega. Prestanimo „šminkati” istinu kako nama odgovara jer smo, dokle god to činimo, robovi. „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32).
Ozloglašivanje je iznošenje tuđih grijeha i slabosti. Tko mu je kriv što je zabrljao, zar ne? „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen”, kaže Isus (Iv 8,7). A tko smo mi da sudimo? Kako bi samo bilo nama da Isus naše ‘prljavo rublje’ odluči otkriti drugima!
I na kraju, kleveta je govorenje neistine, preuveličavanje tuđih nedostataka, izmišljanje laži da bi se drugoga ocrnilo. „To je pravo ubijanje brata!” ističe papa Franjo. A znamo, kazna za grijeh je (duhovna) smrt! (Rim 6,23)
“
Uspoređivati se s drugima znači vječito se pitati: „Zašto baš meni, a ne drugome? Zašto drugome, a ne meni?”
„
Što se to tebe tiče?
Bilo bi divno kada bismo svi malo bolje pogledali u vlastite slabosti i uhvatili se u koštac s njima, a manje zabadali nosove u tuđe živote. No, važno je za početak barem osvijestiti ove stvari jer je čak i prvi papa, sveti Petar, imao problema s njima. Nakon svoga uskrsnuća, Isus Petra nekoliko puta pita ljubi li ga i zatim mu povjerava svoje stado. Ali čak i nakon toga, Petar nije odolio upitati što će biti s Ivanom i tako malo zaviriti u tuđa posla. Isus ga zato prekorava: „Ako ja hoću da on ostane sve dok ja ne dođem, što se to tebe tiče? Ti, slijedi me.” (Iv 21,22) Teške riječi, zar ne? Što se to tebe tiče? Zaista, što nas se tiče? Isus nas opominje poprilično strogo, ali njegov poziv koji slijedi pun je nade i blagosti: „Ti me slijedi”. Pustimo sve ostalo, pustimo druge, i poslušajmo Isusov poziv upućen nama… slijedimo ga. Sljedeći put kada budemo u napasti komentirati ili čak razmišljati o onome što se nas ne tiče, sjetimo se samo Isusova prijekora: „A što se to tebe tiče?”
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
