Kako sam izmolila “princa” i “kralja” U današnje vrijeme, kada se nameće misao da je brak precijenjen i da ograničava ljude u njihovoj slobodi, te da je trudnoća prepreka vlastitu ostvarivanju kroz karijeru ili prepreka stjecanju materijalne sigurnosti, ovo svjedočanstvo otkriva potpuno drugačiju realnost. Većina ljudi žudi za sigurnošću koju pruža bračni život, i za bogatstvom koje donosi velika obitelj. Takva je i naša sugovornica, koja je sa žarom molila Gospodina da joj udijeli taj blagoslov. Blagoslov koji neki ljudi odgađaju ili odbacuju, a njoj danas predstavlja veliku radost i pouzdanje u Božju blizinu.

Foto: Shutterstock

Rođena sam u katoličkoj obitelji. Dok su moji roditelji išli na misu redovito, ja sam nakon krizme doslovno pobjegla iz Crkve. Živjela sam kao većina današnjih mladih: izlazila sam u noćne provode…; završila sam fakultet, i postala učiteljica informatike. No, nisam bila ispunjena. Tražila sam smisao života. Roditelji su mi stalno govorili: „Obrati se Bogu“. I Bog je pronašao put do moga nezadovoljnog srca…

Godine 2012. otvorila mi se čudesna prilika da posjetim Međugorje. Hodočašće je vodila sestra Biserka. Sve vrijeme hodočašća razgovaralo se o molitvi za pronalazak bračnoga druga. Zamolila sam sestru Biserku da se pomoli za mene, i tada sam počivala u Duhu. Bio je to dan moga ponovnog rođenja, rođenja u Duhu Svetom!

Tada nisam znala što mi se zapravo dogodilo, ali moj se život počeo mijenjati. Počela sam ići na svetu misu. Bog je na moj put stavio nove ljude, koji su me počeli još više voditi Njemu. Tako sam se počela družiti s jednom kolegicom, mojom budućom vjenčanom kumom. Ona mi je govorila o Isusu. Preporučila mi je molitve svetoj Brigiti, koje se mole godinu dana. (Iako sam imala silnu želju moliti se, tada sam znala samo „standardne“ molitve, koje zna svaki vjernik.) Odlučila sam moliti za muža. U to vrijeme počela sam također ići na duhovne obnove. Ukratko, polako sam upoznavala i prakticirala svoju vjeru. Osjećala sam se kao malo dijete koje uči govoriti, hodati… – tako sam i ja počela hoditi s Bogom.

Na duhovnoj obnovi kod fra Ive

Te sam godine pošla na susret kod fra Ive Pavića. Bilo je predivno. Na pojedinačnoj molitvi zamolila sam fra Ivu da se pomoli za mene i za muža, za kojeg sam i dalje molila. Na povratku s obnove dogodilo se nešto čudesno; na granici između BiH i Hrvatske upoznala sam budućega muža, koji je ondje radio. Počeli smo se dopisivati i upoznavati. Nekoliko dana potom susreli smo se na kavi i od tada smo nerazdvojni. Nakon tri mjeseca veze zaručili smo se i vjenčali! No, ovdje nije kraj silnim djelima Božjeg milosrđa u mome životu.

Odlučila sam nastaviti s molitvama svetoj Brigiti. Ovaj sam put molila za dijete; htjela sam da što prije imamo bebu. Molitva mi je bila uslišana, i nakon točno godinu dana suprug i ja dobili smo taj najljepši dar od Isusa! A da sam trudna ‘doznala’ sam na nevjerojatan način na susretu u Slavonskome Brodu.

Bilo je to u kolovozu 2013. godine, u župi Svete obitelji. Molitvu je predvodio gosp. Josip Lončar. Čim je molitva započela, osjetila sam neopisivu silu, koja me je zahvatila doslovno od glave do pete. U tom sam trenutku dobila nutarnju spoznaju da sam trudna. Odlučila sam to provjeriti pa sam sutradan napravila test na trudnoću i on je pokazao pozitivan rezultat! Moja je sreća bila neizmjerna! No, tada se pojavila kušnja.

Nekoliko dana nakon što sam otkrila da sam trudna, počela sam krvariti. Bila sam jako nesretna. Borila sam se sa strahom da ću izgubiti bebu. Na putu do bolnice mrmljala sam u sebi, doslovno sam se svađala s Isusom. „Dao si mi dijete, zar misliš da mi ga sada možeš uzeti?!“ prolazilo mi je kroz glavu. U meni se vodila neopisiva borba.

U bolnici su mi dijagnosticirali hematom, koji se nalazio ispod bebe – da se nalazio iznad, došlo bi do spontanoga pobačaja! To mi je bio znak da Isus ima plan, koji u tome trenutku, doduše, nisam vidjela i nisam mogla shvatiti… Za boravka u bolnici upoznala sam mladu trudnicu. Zbližile smo se, naučila sam ju moliti krunicu. Shvatila sam da je Bog kroz moju kušnju došao i do te djevojke. Spoznala sam da, i onda kada ne vidimo smisao naših patnji, trebamo mu vjerovati i prepustiti mu svoje puteve.

S mojom je bebom sve bilo u redu. Gospodin mi je uslišao molitvu da se porodim na termin. Dok još nisam znala djetetov spol, pitala sam Isusa koje ime da dam djetetu. Onda sam nasumce otvorila Bibliju, upravo na stranici gdje se nalazio Davidov psalam. Odmah sam znala da ću roditi dječaka, i da će se zvati David! Svoju istinsku radost dugujem Njemu, Tvorcu života! Neka Ti je slava i hvala za predivna djela u mome životu!

Svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu); priredila Marija Berić

Tekst je objavljen u mjesečniku Book.