Foto: Laura Makar
U iskušenju smo pomisliti da samo živeći kao dobri katolici, možemo okončati svu svoju patnju. Mislimo da će nas Otac poštedjeti boli, jer je dobar i svemoguć pa zasigurno ne želi da nas boli. Moram vam malo razbiti idealnu sliku i poručiti sljedeće: On tako ne funkcionira.
Kako to možemo znati i tvrditi? Vrlo jednostavno. Krist je podnio najveću patnju za sve nas kako bi nas oslobodio iz crne smole našeg grijeha. Njegova majka, djevica Marija, probodena je mačem kroz srce podno križa. Njegov poočim, sveti Josip, morao je napustiti sve svoje: sigurnost, prijatelje i rodbinu, obećanu domovinu, kako bi Krista zaštitio od onih koji su mu htjeli nauditi. Njegovi najbolji prijatelji, najmiliji sljedbenici, apostoli svete vjere bili su mučeni i gotovo svi su preminuli mučeničkom smrću.
Jesam li ja poseban? Jesam li ja zaista vredniji od Njegove majke i najmilijih mu učenika pa da me zaobiđe kalež patnika? Ne. Nisam.
Ali… nije patnja ovdje radi patnje same. Nije posrijedi mazohizam. Patnja ima svoju svrhu. Ona prožima cijelu povijest spasenja. Po njoj mi ljudi postajemo sveci Boga živoga. Kako pravilno promišljati o patnji? Što činiti da bismo upotrijebili taj dar i postali sveti? Kako sveti Franjo pristupa patnji i što nam poručuje kroz svoj primjer? Odgovore na ta i mnoga druga pitanja možete čuti na duhovnoj obnovi za mlade koju predvodi fra Josip Ćibarić u crkvi svetog Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi, 15. 3. s početkom na Svetoj Misi u 19 sati.
Mir i dobro!
Luka Draganić, Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
