„Kako povjerovati – kako primiti vjerom i kako evangelizirati” Josip Lončar

Osvrt na knjigu iz perspektive mladoga svećenika

Autor je zamolio mladoga svećenika da pročita knjigu te iskreno napiše svoje viđenje njezine aktualnosti u sadašnjem kontekstu vjere u prosječnoj hrvatskoj župi.

Knjiga koju držimo u ruci uistinu je rijedak praktičan priručnik koji će, uvjeren sam, biti od velike pomoći svakome vjerniku, pogotovo svima nama koji služimo u pastoralu. Često se nalazimo pred nerješivim izazovima neuslišanih molitava za koje često nemamo pravoga odgovora, pa smo osuđeni reći: to je Božja volja ili to je tajna koja nama nije dana da je shvatimo. Sigurno je da život u svoj svojoj složenosti sadrži dimenziju „Misterija” koja će nam biti otkrivena tek po izlasku iz tijela i dolasku kod Gospodina, i sigurno je da određeni životni križevi jesu sredstvo Božanske pedagogije, ali nakon čitanja ovih stranica, svaki iskreni Bogotražitelj bit će potaknut s Božjom pomoću proanalizirati svoje određene izgubljene „duhovne bitke” i gubitke te se nanovo ohrabriti u molitvi za potrebite. Autor u tome smislu ne nudi jeftina rješenja, već izričito upućuje na osobni susret s Kristom i njegovim Evanđeljem. On to ne čini kroz ljudsko mudrovanje i beskonačno analiziranje, nego kroz upijanje Duha Svetoga, u tri koraka koja su istinski kršćanska i svima nama lako prihvatljiva. Prvi je, ustrajno motrenje (vizualizacija) biblijskih događaja bez brzopleta prelaženja i olaka zaključivanja, drugi je meditacija o istim, a treći je molitva. Podsjeća na „Lectio Divina”, no ovdje mi se više sviđa to što se u prvom koraku zaustavlja na promatranju svetopisamskih detalja, a tek se u sljedećem o njima promišlja. Postoje različite knjige koje govore o molitvi, ali rijetko koja s tolikom lakoćom opisuje „objavljene” principe Božjeg djelovanja u složene ljudske situacije. Odnosno, rijetko koje meni poznato djelo, tako jednostavno i jasno opisuje dinamiku koja se treba dogoditi u srcu molitelja (vjeru srca) ukoliko on želi postići odgovor na svoje molitve, što je veoma važno za postizanje veće učinkovitosti u pastoralu.

Društvene su okolnosti teške, no za nas vjernike to ne bi trebala biti izlika ni za tugovanje, ali ni za život na „staroj slavi” društva koje je još do nedavno bilo većinski kršćansko, nego je potrebno okrenuti se k izvoru. Baš taj obrat čini srce ove knjige i to s jedne strane tako što autor na jednostavan način opisuje pristup promatranja Gospodina u najrazličitijim situacijama u kojima se susretao s potrebitima, sve u cilju kako bi se i nama u srcu formirala dovoljna „količina povjerenja” potrebna za uslišanje u molitvi. S druge strane, ova bi uslišanja trebala prerastati, u duhovno iskustvo koje ima za cilj ne samo naš osobni rast u vjeri, već i neku „zaraznost” naše vjere u životima drugih ljudi. Na kraju, ono što mi se čini da djelu daje najveću satisfakciju, nije autorovo znanje o molitvama i duhovnome životu, nego njegovo dvadesetogodišnje iskustvo promatranja divnih Božjih zahvata u životima mnogih ljudi. A ta svjedočanstva govore više od svih riječi.

Marin Hendrih, svećenik