Foto: Pixabay
Krik nanovorođenog djeteta
Kako čovjek nauči govoriti? Možete li se sjetiti kako ste naučili govoriti?
Ne, toga se više ne možete sjetiti! Ni ja se toga ne mogu sjetiti. Ali ako želite naučiti moliti, morate to naučiti od Boga. Reći ću vam što to znači.
Gospodin Isus ispripovjedio je o dvojici muškaraca koji su se došli pomoliti u crkvu. Jedan od njih bio je ugledan čovjek. Uspravna hoda došao je na samu sredinu crkve i započeo moliti riječima: „Dragi Bože, hvala ti što sam ja tako dobar čovjek!” Na te njegove riječi Bog je začepio uši. Mogao je pričati koliko mu drago – Bog ga ionako više nije slušao. I to se događa.
Drugi je bio pomalo sumnjiv tip. Rekli bismo „polukriminalac”. Bio je crnoburzijanac, švercer ili nešto slično. Biblija ga naziva „carinikom”. Evo kako je on ušao u crkvu. Vjerojatno se bojao i ostao je stajati na ulaznim vratima misleći: „Neću ući unutra! U krčmu, gdje je živa atmosfera, radije ću ući nego ovamo.” Skoro se okrenuo prema izlazu, kada se sjetio zbog čega je došao.
Bezgranično je čeznuo za Bogom. Čeznuo za povratkom kući, k našem Nebeskom Ocu! I zato se taj čovjek nije mogao okrenuti i otići. Ali ni unutra nije mogao. Sjetio se kako izgleda njegov život – grčevito je stegnuo šake i rekao samo jednu rečenicu: „Bože, milostiv budi meni grešniku!”
Biblija kaže da je nebeska vojska tada počela pjevati – oživio je jedan čovjek!
Prvi krik u novom životu znači priznati Bogu: „Bože, sagriješio sam!”
Wilhelm Busch, „Isus, naša sudbina” u izdanju EUROlibera iz Splita
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
