Foto: Shutterstock
Pred tim svjedočanstvima nemoguće je tumačiti uskrsnuće Kristovo izvan fizičkog reda i ne priznati ga kao povijesnu činjenicu. Proizlazi iz činjenicâ da je vjera učenikâ bila podvrgnuta korjenitoj kušnji muke i smrti na križu njihova učitelja, koju je on unaprijed navijestio.
Potresenost izazvana mukom bila je tako velika da učenici (barem neki od njih) nisu odmah povjerovali vijesti o uskrsnuću. Daleko od toga da nam pokažu zajednicu zahvaćenu mističnim zanosom, evanđelja nam pokazuju učenike potištenima, (»snuždena lica«, Lk 24, 17) i prestrašenima. Zato i nisu povjerovali pobožnim ženama kad su se vratile s groba; »njima se te riječi pričine kao tlapnja« (Lk 24, 11). Kad se Isus ukazao Jedanaestorici na Uskrs uvečer, »prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih« (Mk 16, 14).
Toma će iskusiti istu kušnju sumnje, a i pri zadnjem ukazanju u Galileji, o kojem izvješćuje Matej, »neki posumnjaše« (Mt 28, 17).
Čak i suočeni sa zbiljom uskrslog Isusa učenici još sumnjaju, toliko im se to čini nemogućim: oni misle da vide duha. »Oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili« (Lk 24, 41). Toma će iskusiti istu kušnju sumnje, a i pri zadnjem ukazanju u Galileji, o kojem izvješćuje Matej, »neki posumnjaše« (Mt 28, 17). Stoga je bez temelja hipoteza da bi uskrsnuće bilo »proizvod« vjere (ili lakovjernosti) apostolâ. Baš naprotiv, njihova se vjera u uskrsnuće – pod djelovanjem Božje milosti – rodila iz izravna iskustva zbiljnosti uskrslog Isusa.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 643-644
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
