Foto: Ground Picture, Shutterstock
Gledajući svoju baku kako moli krunicu sjedeći na klupi uz obalu mora, unuka joj se približi i upita:
– Bako, kako mogu znati da stvarno ima Boga?
Baka je uze za ruku i povede prema moru. Dade joj kamen u ruku i reče:
– Baci ovaj kamen u more.
Djevojčica uzme kamen i baci ga, a onda upita baku.
– Zašto sam ovo učinila?
– Vidiš li kamen koji si bacila?
– Ne vidim, bako!
– Onda taj kamen ne postoji – nasmija se baka.
– Kako ne postoji? Vidim krugove koji se oko njega šire površinom mora.
– Tako je i s Bogom.
– Kako? Ne razumijem! – djevojčica zbunjeno pogleda baku.
– Bog je bacio svoju klicu u naš život, u naše srce, i tu ostao. Ne vidimo ga, ali po onim krugovima čežnje za njim, koji se neprestano šire našim srcem znamo da ga ima.
Izvor: Vjeronaučni portal
Za book.hr napravila I. A.; odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
