Foto: Shutterstock
„Na prvi pogled“
Danima sam razmišljao o jednome filmu. U tomu razdoblju moga hoda s Isusom moja supruga i ja učili smo čuti i prepoznavati Božji glas. Konačno mi je sinulo da su te uporne misli dolazile od Gospodina. Otišao sam u obližnju videoteku, i oni su, srećom, imali primjerak toga filma. Zvao se „Na prvi pogled“, a Val Kilmer igrao je glavnu ulogu.
Kilmer glumi slijepoga masera koji radi u jednome skijalištu. U skijalište dolazi mlada žena koja bježi od nekih osobnih problema. Dolazi na masažu kod slijepoga masera i oni započinju odnos koji potiče masera da ode na operaciju vraćanja vida.
To je bio dio filma koji je Bog za mene naglašavao. Dotada sam živio prvenstveno po svojim prirodnim čulima. Baš kao što je taj slijepac odjednom mogao vidjeti, Bog mi je…
Film opisuje kako taj slijepi čovjek prelazi iz interakcije sa svijetom samo kroz zvuk u obnovljenu sposobnost gledanja. To je bio dio filma koji je Bog za mene naglašavao. Dotada sam živio prvenstveno po svojim prirodnim čulima. Baš kao što je taj slijepac odjednom mogao vidjeti, Bog mi je vraćao moj vid – moj duhovni vid.
Dvije su mi scene posebno progovorile o vraćanju vida. Prva je kada je liječnik nakon operacije polako i pažljivo skidao gazu s čovjekovih očiju. Kada je pokrivalo palo, njegov se vid postepeno vratio i ugledao je ženu u svojoj sobi. Preplašeno ju je upitao tko je ona, a ona je odgovorila: „Ja sam tvoja sestra.“
U tome se trenutku dogodilo nešto nepredviđeno. Dotada je čovjek svoju sestru poznavao samo po glasu. Kada ju je konačno vidio, nije ju prepoznao. Sada je njegov vid bio funkcionalan, ali još uvijek neuvježban. Tek kada je svomu poznavanju po glasu dodao svoju novu sposobnost, dvije su se stvarnosti spojile. Njegova percepcija stvarnosti eksplodirala je u nešto čudesno. Svih tih godina njegova je sposobnost interakcije sa svijetom bila ograničena. Sada kada mu je vraćen vid, mogao je živjeti i djelovati na većoj razini nego ikada prije.
Počeo sam susretati i doživljavati isti svijet kao i prije, ali sada s otvorenim očima. Bilo je to uzbudljivo, a katkada i…
Druga se scena odigrala pred njegovim stanom. On je svakoga dana pred svojim stanom čekao autobus. Autobus je poznavao samo po zvuku koji je proizvodio. Sada kada mu je vraćen vid, njegov je susret s autobusom poprimio potpuno novo značenje. Nikada prije nije bio u stanju vidjeti veličinu i snagu autobusa. Dok je stajao čekajući, prepoznao je zvuk autobusa, ali se veoma uplašio kada ga je vidio. Pokušaj spajanja lika autobusa s njegovim zvukom bio mu je pretežak i mentalno ga je iscrpio. To je bila lekcija koju sam tada učio.
Cijeloga sam života, prije nego sam bio spašen, bio ograničen u svome doživljavanju svijeta. Nakon što sam bio rođen od Duha, moj je duhovni vid bio iscijeljen. Počeo sam susretati i doživljavati isti svijet kao i prije, ali sada s otvorenim očima. Bilo je to uzbudljivo, a katkada i više nego što sam mogao podnijeti, ali kroz mnoge me molitve i proučavanje Pisma Bog držao za ruku i osjećao sam se zaštićeno. Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem vidjeti stvari za koje sam prije bio slijep. Često sam osjećao zlo kada bi neki demonski duh bio prisutan, ali ga nikada nisam bio u stanju vidjeti. Kako su ozdravljale moje duhovne oči, počinjao sam osjećati i vidjeti.
Molio sam se da vidim anđeoski svijet, ali nikada nisam čuo Gospodinov odgovor. Iako sam viđao anđele kao dijete kada su dolazili u moju sobu da sa mnom razgovaraju…
Kako su se obnavljale moje duhovne oči, počinjao sam primati vizije i vidio sam stvari iz duhovnoga svijeta, ali nikada nisam vidio anđele. Tako smo dugo moji molitveni partneri i ja, vidjeli samo tamu: demone, oslobađanja, kletve, rane i tako dalje. Molio sam se da vidim anđeoski svijet, ali nikada nisam čuo Gospodinov odgovor. Iako sam viđao anđele kao dijete kada su dolazili u moju sobu da sa mnom razgovaraju, otada je prošlo mnogo godina.
Konačno, nakon dugoga čekanja, anđeli su postajali vidljivi. U posljednjih deset godina, ponovno vidim anđele. U nekim ih razdobljima stalno vidim, a u drugima se moram usredotočiti da bih ih vidio. Anđeli su uvijek tu, ali često moje okolnosti utječu na moju sposobnost njihova prepoznavanja.
Iz knjige „Svakodnevni anđeli“ autorâ Charity Virkler Kayembe i Joea Brocka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
