Kako je izgledao egzorcizam koji je papa Ivan Pavao II. izveo u rujnu 2000., nad djevojkom po imenu Sabrina „Nakon što je blagoslovio vjernike iz džipa, Sveti je Otac prišao sektoru u kojem se nalazila djevojka i dao je zaustaviti papamobil. Bili smo na ulazu Arco delle Campane, na izoliranom mjestu. Djevojka je bila sitna, imala je 35 – 40 kilograma i kraj nje su bila četvorica nosača papinske stolice te dvojica vatikanskih žandara. Svi jaki mladići, kršni! Unatoč tomu, nisu je uspijevali zadržati mirnom…“

Foto: Pixabay

Sveti Ivan Pavao II. u više se prilika našao oči u oči s demonom

Zapravo, kad bolje promislim, sveti Ivan Pavao II. u više se prilika našao oči u oči s demonom, provodeći također egzorcizme nad nekim vjernicima koji su došli u Vatikan. Važno je spomenuti da je Karol Wojtyła tijekom svog pontifikata snažno zagovarao službu egzorcizma, koja je u prethodnim godinama uspoređivana s pukom srednjovjekovnom praksom i stoga djelomično stavljena sa strane. Ivan Pavao II. povratio je važnost obredu i u raznim je prilikama upozoravao vjernike na demona, tražeći zagovor svetog Mihaela Arkanđela .

Godinama su se prepričavale brojne verzije obreda koje je izveo poljski papa. Upravo sam stoga stupio u kontakt s jednom od najbližih osoba Karola Wojtyłe kako bih otkrio što je istina, a što je romansirano. Već sam čitao o barem tri egzorcizma koja je napravio Papa, jedan 1982., drugi 1984. i treći 2000. godine. Možda je bilo još i drugih epizoda koje su ostale dobro skrivene od očiju javnosti. Tako sam se odlučio u Rimu susresti s čovjekom koji je dvadeset sedam godina živio uz Ivana Pavla II., poput njegove sjene i snimio milijune fotografija: Arturom Marijem, rođenim 1940. godine, klasičnim gospodinom, uvijek lijepo odjevenim, u tamnom odijelu, prepoznatljiva rimskog naglaska koji je bio Papin službeni fotograf. „Uvijek neka prepreka, ali idemo dalje“, kaže s lukavim osmijehom prije nego što se pozabavi temom egzorcizama. „Mogu ti ispričati samo ono što sam vidio svojim očima, neću ti govoriti o onom što znam jer mi je bilo ispričano“, dodaje. I naravno, prihvaćam njegov ljubazan i iskren prijedlog.

„Krenimo od ‘najnovijeg’ egzorcizma, onog koji je Karol Wojtyła izveo u rujnu 2000. godine, prije dvadeset godina, nad djevojkom po imenu Sabrina…“

Krenimo od „najnovijeg“ egzorcizma, onog koji je Karol Wojtyła izveo u rujnu 2000. godine, prije dvadeset godina, nad djevojkom po imenu Sabrina. Arturo, koji je nazočio događaju, namješta čvor na kravati, duboko udahne i počne se prisjećati tih tako delikatnih trenutaka:

„Bili smo pri kraju opće audijencije na Trgu svetog Petra, don Stanislao (mons. Dziwisz, tadašnji osobni tajnik Ivana Pavla II., opaska urednika), prišao je Papi rekavši da postoji mali problem i ispričao mu je za djevojku na audijenciji koja je vjerojatno bila opsjednuta. Nakon što je blagoslovio vjernike iz džipa, Sveti je Otac prišao sektoru u kojem se nalazila djevojka i dao je zaustaviti papamobil. Bili smo na ulazu Arco delle Campane, na izoliranom mjestu. Djevojka je bila sitna, imala je 35 – 40 kilograma i kraj nje su bila četvorica nosača papinske stolice te dvojica vatikanskih žandara. Svi jaki mladići, kršni! Unatoč tomu, nisu je uspijevali zadržati mirnom. Sveti je Otac, izašavši iz džipa, napravio znak križa i polako prišao, tiho moleći na latinskom. Što se on više približavao, to ga je djevojka više vrijeđala dubokim muškim glasom. Govorila mu je da ‘bogalj’, da je ‘proklet’, da ‘odlazi’, da je ‘ružni starac’. On je nastavio moliti bez prestanka, a ona je proklinjala sa žutom slinom na ustima. Tada je demon zaurlao: ‘Znaš da ne mogu protiv tebe!’ Sve je to trajalo oko 4 – 5 minuta koje su se činile jako duge. Činilo se da djevojka ima vrlo veliku snagu, izvijala se i pokušavala se osloboditi mladićā koji su je držali. Kad je Ivan Pavao II. završio s molitvom, još se više približio djevojci. Đavao ga je ponovno verbalno napao: ‘Ne diraj me, odlazi, prokletniče.’ Papa joj je zatim dodirnuo čelo i blagoslovio je. I tad se začuo vrlo snažan krik. U tom trenutku djevojka kao da se onesvijestila, činilo se da je mrtva, jadnica. Zatim je blažena lica pružila ruke prema Svetom Ocu, on ju je primio za ruke i pomilovao. Tad se umirila i mi smo otišli.“ (…)

Iz knjige „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.