Foto: magdiel-lacoquis; Pixabay
Prije nego što uronimo u Knjigu Postanka, dobro je djetetu objasniti ono „božansko mi” u riječima: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična…” (Post 1,26) Nalazimo te riječi i na samom početku katekizma i ne možemo olako prijeći preko toga jer Trojstvo je neshvatljiva tajna. Sveti Patrik je Trojstvo objašnjavao služeći se djetelinom s tri lista u nastojanju da vjerniku približi tu tajnu što je više moguće. Pitam se koliko je u tome uspijevao jer kad su meni kao djetetu pokušali objasniti Trojstvo pomoću djeteline, tek mi onda ništa nije bilo jasno. Ali pritom sam ovaj koncept, „tri u jednom”, zapamtila i smjestila ga u istu ladicu s proizvodima za čišćenje i higijenu koji su se reklamirali pod tom krilaticom.
U obitelji djeca mu se obraćaju nazivajući ga „tata” i to je ta njegova očinska uloga. Njihova majka ga zove imenom te on u odnosu na nju ima ulogu supruga. Na poslu pak…
Trojstvo se djeci također nastoji približiti usporedbom s vodom, odnosno vodom u tekućem, krutom i plinovitom stanju. Međutim, i takav prikaz većini lako ispari iz glave.
Nakon mnogo promišljanja, u nedostatku boljeg načina svojoj smo djeci tri božanske osobe u jednome Bogu prispodobili sa zemaljskim ocem. U obitelji djeca mu se obraćaju nazivajući ga „tata” i to je ta njegova očinska uloga. Njihova majka ga zove imenom te on u odnosu na nju ima ulogu supruga. Na poslu pak kolege mu se obraćaju s „gospodine taj i taj” i u tom kontekstu on materijalno skrbi za svoju obitelj. Sve su to različite uloge koje ima isti muškarac. Također, teolozi ističu, ugrubo rečeno, svojevrsnu podjelu uloga među osobama Presvetoga Trojstva. Boga Oca tako smatramo Stvoriteljem. Boga Sina smatramo Otkupiteljem. O Bogu Duhu Svetome pak razmišljamo kao o božanskoj ljubavi. Vrlo malena djeca neće se niti osvrtati na to „božansko mi” te će unutar svoje spoznaje Boga i njegove ljubavi kao takve prihvaćati Oca, Sina i Duha Svetoga. Međutim, već u dobi od pet, šest godina dijete traži dodatno pojašnjenje te se nama objašnjenje Trojstva usporedbom s ulogama zemaljskog oca čini zadovoljavajućim.
Istaknite prisutnost Trojstva u djetetovoj duši
Vratimo se na Knjigu Postanka i priču o stvaranju. Imajući na umu prizor stvaranja Adama i Eve u rajskome vrtu, djeca si lako mogu predočiti što znače riječi: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična…” Kada dođemo do mjesta gdje Bog govori Adamu da mu daje cijelu zemlju da u njoj uživa i sebi je podloži, djevojčice i dječaci mogu – osvrnuvši se na svijet oko sebe – u svojoj jednostavnosti i u svoj istini uistinu zaključiti da je svijet stvoren za njih.
Međutim, djetetovo odrastanje nije uvijek satkano od lijepih događaja. Djetetov put već zarana može biti vrlo trnovit i obilježen borbom u nastojanju da razumije slabosti ljudskog ponašanja. Nerijetko nježnu djetetovu dušu ranjavaju upravo oni koji ga najviše vole. Za razliku od Božje ljubavi naša se ljubav hladi i zagrijava, nestalna je i podložna utjecaju okoline. Lako možemo zamisliti koliko malenome djetetu štete njegovi otac ili majka, koje ono toliko voli, kada ga ostavljaju po strani u ozračju napetosti i sukoba u obitelji. Djetetova duša u tim trenutcima klone, osobito kada nema spoznaju Božje ljubavi. Tek još krhka spoznaja da je Bog „tu negdje” i da ga ljubi slaba je utjeha kada oni vidljivi, koji bi ga trebali voljeti i štititi to čine tako nesavršeno.
„Rekla si da ne smijem biti zločesta ako želim biti sveta. Zato sam zamolila Boga da ti pomogne izvaditi tu ljutnju iz tvoga srca kako bi i ti bila sveta”
Shvatila sam to kroz jedan događaj koji neću nikada zaboraviti. Nakon jednog mog gadnog ispada ljutnje, uzrokovane nečime čega se više uopće ne sjećam, uhvatila sam pogled svoje, tada šestogodišnje kćeri Monice. Kada sam je upitala o čemu razmišlja, želeći saznati što se krije iza tog zabrinutog pogleda, ona mi plaho reče: „Rekla si da ne smijem biti zločesta ako želim biti sveta. Zato sam zamolila Boga da ti pomogne izvaditi tu ljutnju iz tvoga srca kako bi i ti bila sveta.”
Bila sam duboko posramljena u trenutku kada mi je to rekla, ali jednako sam tako bila zahvalna što je to podijelila u intimnoj molitvi s Bogom. Kako li je strašna usamljenost djeteta koje prolazi kroz teškoće ne znajući zazvati Boga! Psihijatrijske bolnice danas su pune ljudi koji kao djeca nisu svoju usamljenost i neshvaćenost naučila dijeliti s Bogom.
Stoga odgajajmo djecu tako da njihovo pouzdanje u Boga bude čvrsto i predano. Tajna te realnosti je u prebivanju u Svetome Trojstvu.
Svome djetetu možete reći nešto poput ovoga: „Bog tebe toliko voli da mu nije bilo dovoljno staviti te na zemlju i promatrati te s neba. On ne bi mogao podnijeti takvu odvojenost od tebe…”
Svome djetetu možete reći nešto poput ovoga: „Bog tebe toliko voli da mu nije bilo dovoljno staviti te na zemlju i promatrati te s neba. On ne bi mogao podnijeti takvu odvojenost od tebe. U trenutku tvoga krštenja nebo se otvorilo i, brže od vjetra, Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti spustiše se i nastaniše u tvojoj duši. Nitko ih ne može otjerati iz tvoje duše osim tebe samoga/same i to jedino ako napraviš kakav jako težak i strašan grijeh. Zaustavi se tijekom dana i razmisli o Svetoj Trojici, koji žive u tvojoj duši. Reci im da ih voliš i zamoli za pomoć da ih možeš ljubiti još više.”
Duhovnici koji vode duše k dubljem životu u Gospodinu često ih potiču da se tijekom dana obraćaju Svetome Trojstvu koje u njima prebiva. Ne treba čekati da postanemo odrasle osobe da bismo takvo što počeli činiti. Kada to činimo odmalena, Bog ne mora godinama čekati na nas u šutnji kako bismo napokon čuli njegov poziv i zapalili se njegovom ljubavlju. „Prebivaj u meni, a ja prebivam u tebi.”
Iz knjige “Kako odgajati dobru katoličku djecu” Mary Reed Newland. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
