Kako da zastanem i promislim na odgovarajući način? Imajte pravu perspektivu. Perspektiva je važnija od prakse ili metode koju odaberete. Način na koji vidimo funkciju odnosa u našem životu mnogo je važniji od onoga što radimo.

Foto: Shutterstock

Kad ne odvojimo trenutak da procijenimo što osjećamo i što se događa u odnosu, završimo tapkajući u mraku. Ista se stvar događa kad ne odvojimo trenutak da procijenimo što osjećamo u svome tijelu.

Ista se stvar može dogoditi kad ne odvojimo vrijeme da procijenimo što se događa u našem emocionalnom životu. Ako izmaknemo kontroli, idemo silaznom putanjom, jurimo prema dubokim, mračnim mjestima, a to je vjerojatno zato što se nismo smirili da razmislimo o tome što se događa. Kad osoba ne želi ili nije u stanju adekvatno procijeniti put i smjer kojim ide, završit će tako što će se srušiti u nekom trenutku. Najviše od svega, kad ne odvojimo trenutak da procijenimo svoje odnose, pretpostavljamo da pripadaju kategoriji našeg života u koju ne spadaju pa na kraju oštetimo njih, sebe ili često oboje.

HRABROST DA ZASTANETE

Možda se pitate: „Kako da zastanem i promislim na odgovarajući način? Što točno treba učiniti kako bi se ispravila neusklađenost?” Imajte pravu perspektivu. Perspektiva je važnija od prakse ili metode koju odaberete. Način na koji vidimo funkciju odnosa u našem životu mnogo je važniji od onoga što radimo. Svakako bismo trebali obratiti pozornost na to kako neke od naših odluka da zastanemo ili prebacimo ljude u druge kategorije izazivaju osjećaje kod drugih, ali naše odluke ne mogu biti vođene, dominirane ili pod velikim utjecajem tuđih osjećaja. Drugim riječima, neke odluke koje ćemo donijeti mogu uvrijediti ljude. Ali to ne znači da ih želimo uvrijediti.

A to je vjerovanje da moja svrha nikad ne dolazi nauštrb tuđe, da kvaliteta moga života nikad ne dolazi nauštrb nečijeg tuđeg ako to radim na Božji način.

Mi smo isključivo odgovorni za upravljanje vlastitim životom i ne možemo biti taoci osjećaja ili očekivanja drugih. Opet, to ne znači da trebamo biti hladni ili bezobzirni. To ne znači da tim odlukama ne pristupamo sa suosjećanjem. Ono što to zapravo znači jest to da postoji niz drugih čimbenika koji utječu na način na koji ljudi doživljavaju i tumače ono što radimo. Njihovo emocionalno stanje stvara i proizvodi filter koji utječe na to kako oni čuju ono što govorimo i kako tumače ono što radimo. Razumijevanje ovoga nije lako, čak i ako to stvari čini jasnijima. Za to je svakako potrebna hrabrost.

Interpersonalna inteligencija nije samo jasnoća; također se radi o hrabrosti. Radi se o skupljanju hrabrosti za donošenje odluka koje su u najboljem interesu za život za koji Bog želi da budemo upravitelji. A to je vjerovanje da moja svrha nikad ne dolazi nauštrb tuđe, da kvaliteta moga života nikad ne dolazi nauštrb nečijeg tuđeg ako to radim na Božji način.

Iz nove knjige „Interpersonalna inteligencija“ autorâ dr. Dhariusa Danielsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.