Foto: Unsplash, Alireza Attari
Sestra Bogna: Sigurna sam da čuju Boga, samo što ne znaju dekodirati njegovu poruku. Bog nam govori cijelo vrijeme, ali, već smo o tome govorili, mi ne znamo njegov jezik.
(…) Ponekad smo uporni u svojem scenariju, u kojem smo si jasno zacrtali da bi nam Bog trebao progovoriti i obično onda ne opazimo kada uistinu dođe. Poput onog prosjaka koji je molio: „Bože, daj mi znak. Učini da mi tko pokloni tri bombona. Tri bombona!“ Kad je prošao pokraj njega, Bog mu je u šešir stavio 100 kuna. Ali siromah se dalje svađao: „Bože, zašto nisi uslišio moju molitvu?“ „Prestani! Idi i kupi si tri kilograma bombona za tu lovu!“ Bog mu odgovara na molitvu – primijeti to!
Tko kaže da je susret s Bogom u tišini i šutnji lišen njegove dobrote? Otkad je susret samo glasovni?
U Dnevniku svete Faustine čitamo da je Faustina čula Isusov glas, pa možemo pomisliti: „Kakva šteta što i meni nije progovorio…“ Ali tko kaže da je to jedini način njegove komunikacije? Isus je svoju ljubav najjasnije objavio na križu. A tada nije previše govorio. Tko kaže da je susret s Bogom u tišini i šutnji lišen njegove dobrote? Otkad je susret samo glasovni? Molitva je susret u svojoj potpunoj višedimenzionalnosti. To nije telefonski razgovor. Bog nas dotiče i komunicira s nama na mnoge načine. Samo imajmo oči i uši otvorene.
Kako čuti taj glas?
Na ovo pitanje, ali i brojna druga, kao što su npr: Kako se savršen Bog može nastaniti u nesavršenim ljudima? Smetaju li nam naše emocije na putu spasenja? Jesmo li loši Isusovi učenici ako ne ozdravljamo poput njega? Što znači svjedočiti živog Boga?…odgovore pronađi u knjizi časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh:„Bog traži čovjeka”
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.