Kajin i Abel
»Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: „Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!” 2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6I Jahve reče Kajinu: „Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 7Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.” 8Kajin pak reče svome bratu Abelu: „Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
9Potom Jahve zapita Kajina: „Gdje ti je brat Abel?” „Ne znam”, odgovori. „Zar sam ja čuvar brata svoga?” 10Jahve nastavi: „Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!” 13A Kajin reče Jahvi: „Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji – tko me god nađe, može me ubiti.” 15A Jahve mu reče: „Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.«
(Postanak 4,1-12)
Foto: Shutterstock
Četiri reakcije, odnosno izjave koje je Bog uputio Kajinu
Ovako je Bog odvratio Kajinu:
- A Bog ni ne pogleda na žrtvu Kajinovu.
- Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba, još mu se možeš oduprijeti.
- Gdje ti je brat Abel? Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
- Stoga budi proklet.
1. A Bog ni ne pogleda na žrtvu Kajinovu
Bog – za koga će Ponovljeni zakon reći: Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi (Pnz 10,17) a apostol Petar u Djelima apostolskim: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu” (10,34) – Bog, koji vidi čovjekovu nutrinu, upozorava svakoga od nas da preko ovoga što se dogodilo Kajinu ne dođemo u situaciju koja bi nas dovela do toga da moramo snositi posljedice svoga grijeha. Kajin je znao za Božju reakciju, no smatrao je da je njegov čin vrijedan. Tako je postao Otac onima koji su sami sebi mjerilo, postaju samodostatni sami sebi te ne provjeravaju svoje misli, svoje odluke. Ali nastoje provjeravati odluke drugih pa i propitivati Božje, i ljutiti se na Božji odabir.
2. Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
Već se po promatranju vanjštine, lica može nazrijeti što se krije unutar čovjeka. Ljudsko promatranje je ograničeno, no Bog – koji zna za svaki naš čin prije no što ga počinimo – obraća se Kajinu govoreći mu: Grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba, još mu se možeš oduprijeti. Ne zaboravimo da je ova rečenica napisana neposredno prije Kajinove odluke da pozove brata van i da ga ubije. Grijeh ti je kao zvijer. Možemo li to protumačiti kao: Na grijeh potiče zvijer? U mislima koje mu dolaze, Kajin ne primjećuje da one dolaze izvana. Vidi li ih tada kao dio sebe samog ? Ako spoznaš da netko radi protiv tebe (zvijer), možda ćeš se oprijeti, svjestan da to ne može biti dobro ni za tebe ni za tvoga brata.
3. Gdje ti je brat Abel?
Nakon izvršenog čina Bog propituje Kajinovu reakciju. Gdje ti je brat? Njegova krv viče k meni. Čak i nakon ubojstva brata Bog dolazi Kajinu, mada poznaje njegovo srce. Bog nas nikada ne napušta, no čovjek može izabrati napustiti Božju milost i milosrđe. Zahvalimo za milost svete ispovijedi.
4. Stoga budi proklet
Na početku ovog osvrta, dvjema rečenicama iz Biblije podsjetili smo se da je Bog nepristran. Koliko puta i u kojoj mjeri je dopušteno čovjeku iskušavati Boga? Kajin ne propituje svoj čin. Gonjen ljubomorom opravdava se vjerujući u ispravnost svoga motiva. Dodat ću ovomu još komentar iz prvog poglavlja Knjige proroka Izaije:
Htjednete l’ me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač. (Iz 1,19-20)
Autor: Mladen Halužan
