Foto: Shutterstock
To je istina samo do trenutka dok ne umremo sebi, tj. dok ne prihvatimo ljude koje nam je Bog dao. Tek kad mognemo zahvaliti Bogu što nam je dao te ljude, tek tada ulazimo u novu situaciju u kojoj možemo planirati svoj život i s takvim djetetom i s takvim suprugom itd., i tada život počinje biti divan, nov, moguć. Drugim riječima, ljudi oko nas koje nam Bog daruje jesu oni koji nas izvode iz naše volje i uvode u Božju volju. Oni su smrt za našu volju i uskrsnuće za volju Božju. Znači, ljudi oko nas, nas same izvode iz smrti i uvode u život. Najteže se ljudima odreći vlastitog planiranja i gledanja života. No, tek kad se odvojimo od svojih želja i planova, tek tada ulazimo u Božje želje i planove, život tek tada počinje cvasti. Bog nam dakle šalje ljude oko nas baš takve kakvi oni jesu, da bismo se mi spasili.
Iz knjige „Budni budite i molite“ autora Tomislava Ivančića.
Izdavač: Teovizija.
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
