Foto: Shutterstock
Postati svetac na zemlji
U Evanđeljima nas Isus potiče da budemo savršeni kao što je savršen Njegov Nebeski Otac. Pokazuje nam put, istinu i život. Obećaje nam vječni život, ali nas također upozorava da je bolje da svoje račune s protivnicima riješimo za vrijeme zemaljskoga života jer ako to ne učinimo, bit ćemo odvedeni u tamnicu i nećemo moći otići sve dok ne platimo do posljednjega novčića. Mislim da ne postoji bolji primjer ili jasniji opis Čistilišta od ove evanđeoske prispodobe koju nam je dao Gospodin. Mi smo u tijelu i sve što smo grijehom oštetili, moramo popraviti u ovome tijelu, jer jednom kad napustimo ovu zemlju, više ne možemo ništa popravljati. Ako smo određeni za Nebo, moramo biti očišćeni, a čišćenje je vrlo bolno stanje.
Druga usporedba kako bismo razumjeli bol Čistilišta, bila bi situacija kad nam umre rođak s kojim smo imali neriješenih poslova i zbog toga nismo u miru. Ta je osoba otišla, a u našemu je srcu ostala velika praznina usamljenosti i žaljenja zbog tog odnosa. Slično tome, jedna od najvećih boli koju duša doživi kad više nije u tijelu, jest otkriti sve svoje izgubljene milosti. Poslije smrti, milosti više nisu dopuštene. Tada se živi vrijeme pravde i prolazi se kroz bolno Čistilište u kojemu duše nisu u miru sa sobom i čeznu za svjetlom koje moraju dobiti natrag. Osjećaju radost jer znaju da je njihovo spasenje osigurano, ali u isto vrijeme, proživljavaju i duboku tugu jer su još vezane za ono što se dogodilo na ovome svijetu, svjedoče svim svojim postupcima u kojima nisu imale ljubavi ili nedostatku djela učinjenih s ljubavlju. Gospodin mi je rekao da smo zaboravili osnovnu stvarnost: izravno u Nebo možemo ući samo ako smo sveci. I bolje je postati svetac ovdje na zemlji, svojom vlastitom voljom, nego postati svetac u Čistilištu protiv svoje volje.
U vezi ekonomije duša, Gospodin mi je rekao da svijet propušta milosti koje On šalje i stoga oni koji hodaju u svjetlu primaju ono što su drugi odbili
Kršćani su Vojujuća Crkva na zemlji, duše u Čistilištu su Trpeća Crkva, a sveci u Nebu su Proslavljena Crkva. Duša u Čistilištu ne može moliti za sebe, ali može moliti za one koji su na zemlji. Duša koja je na zemlji može moliti i za sebe i za duše u Čistilištu, a sveci u Nebu mole za sve. Gospodin mi je pokazao da kad duša koja je u tijelu moli za dušu u Čistilištu, one se ujedine jer obje traže od Boga milosrđe i suosjećanje. Ako duša u Čistilištu trpi, naprimjer, zbog grijeha okrutnosti prema roditeljima ili nepoštivanja Crkve, tada osoba na zemlji može prikazati molitvu zadovoljštine u ime te duše kako bi ispravila ono što je učinila. Kao rezultat, obje se duše približavaju Bogu. Tako se uslišava molitva.
U vezi ekonomije duša, Gospodin mi je rekao da svijet propušta milosti koje On šalje i stoga oni koji hodaju u svjetlu primaju ono što su drugi odbili. Kada svi članovi obitelji žive u tami, rekao je, i jedno se od njih vrati Bogu, ta osoba prima sve milosti koje su ostali članovi obitelji odbili. Toj je osobi stoga dana velika pomoć da postane svjetiljka, sjajno svjetlo obitelji, jer da bi obratila svoje voljene i pomogla promijeniti svijet, ta osoba mora postati svetac/svetica.
Iz knjige “Pobijediti u bitki za svoju dušu” autorice Christine Watkins.
Knjigu, u izdanju Kyriosa, možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.