Foto: Shutterstock

Za mene je kriterij za eliminaciju poprilično jednostavan. To je kad održavanje odnosa, u bilo kojem obliku ili kategoriji, više nije u najboljem interesu uključenih osoba.

Eliminacija se ne smije provoditi impulzivno, proizvoljno ili emocionalno. Ulozi su previsoki da bismo mogli upravljati ovakvim situacijama bez utvrđivanja kriterija za donošenje tih odluka. Za mene je kriterij za eliminaciju poprilično jednostavan. To je kad održavanje odnosa, u bilo kojem obliku ili kategoriji, više nije u najboljem interesu uključenih osoba. Kad odnos postane kontraproduktivan, emocionalno toksičan, duhovno regresivan ili fizički štetan i opasan, osoba ima odgovornost uključiti se u eliminaciju.

Postoji nekoliko primjera u Svetom pismu, ali jedan od najnevjerojatnijih – i često zanemaren – nalazi se u 18. poglavlju Djela apostolskih. Pavao nastavlja svoju službu i nailazi na probleme na tome putu.

Pavao i eliminacija

Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: “Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima.” I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. (Dj 18, 1–8)

Pavao je zapravo htio reći: „Slobodan sam od svoje odgovornosti.”

Ovdje vidimo kako Pavao razgovara s nekim Židovima o Isusu. Pokušava ih uvjeriti u to da je Isus bio obećani Mesija. Međutim, u 6. retku, Židovi ne samo da su se protivili Pavlu, već su ga počeli i zlostavljati. Čim se to dogodilo, Sveto pismo kaže da je Pavao otresao svoju odjeću u znak protesta protiv njihovih postupaka i rekao: „Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima.” Pavao je zapravo htio reći: „Slobodan sam od svoje odgovornosti.” Zatim je napustio sinagogu i otišao u kuću Ticija Justa, koji je bio otvoren za to, i to je dovelo do toga da su mnogi postali Isusovi sljedbenici.

Kad je vrijeme za eliminaciju?

Analizirajmo ovo. Jezik kojim se Sveto pismo koristi otkriva da je Pavao znao da je vrijeme za eliminaciju kad su ga ljudi počeli zlostavljati. Bio je jasan da njegova ljubav prema Židovima koje je pokušavao dotaknuti nije poništila Božju ljubav prema njemu. Zbog toga je Pavao znao da Bog nije tražio, zahtijevao ili očekivao od njega da se izloži zlostavljanju zbog ljudi koje voli. Budući da je Pavao razumio ljubav koju je Bog imao prema njemu, bio je jasan i po tom pitanju.

Međutim, ako ovaj odnos postane nasilan, on mutira u poklopac, nešto što limitira, ograničava, kontrolira i umanjuje.

Imajte na umu da zlostavljanje nije uvijek fizičko. Osoba se može nalaziti u kontekstu crkve gdje zlostavljanje može biti duhovne prirode – gdje se duhovni autoritet miješa s kontrolom. Dopustite mi da elaboriram. Po mojoj procjeni, duhovni je štit ekvivalent kišobranu koji pruža mudrost i vodstvo koje čuvaju osobu od izlaganja nepotrebnim elementima života. Međutim, ako ovaj odnos postane nasilan, on mutira u poklopac, nešto što limitira, ograničava, kontrolira i umanjuje. U ovakvim je slučajevima eliminacija gotovo uvijek neophodna.

Bio sam vrlo sretan i blagoslovljen tamo gdje sam uvijek imao duhovno vodstvo koje je bilo pristojno, puno ljubavi i poštovanja. Međutim, znam da to nije svačije iskustvo i da postoje trenutci kad oni u drukčijim okolnostima moraju donijeti vrlo teške odluke.

Kad vas postavljanje ograničenja ne štiti, kad vam rekategorizacija i repozicioniranje ne služe, vrijeme je da razmislite o eliminaciji.

Isto vrijedi i za radna okruženja. Kad ste dehumanizirani, obezvrijeđeni ili nepoštivani, a vi jasno vidite da odnos djeluje u izravnoj suprotnosti s onim što Bog pokušava učiniti u vašem životu i kroz vaš život, vrijeme je da razmislite o eliminaciji. Zapravo, svi su ovi scenariji usklađeni s kriterijima eliminacije. Kad vas postavljanje ograničenja ne štiti, kad vam rekategorizacija i repozicioniranje ne služe, vrijeme je da razmislite o eliminaciji.

Iz knjige „Interpersonalna inteligencija“ autorâ dr. Dhariusa Danielsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.