Kada mu je Faustina objavila sve svoje tajne, vlč. Sopoćko htio je pobjeći… „Kad ga je ugledala u stvarnosti, nije htjela pred njim otvoriti svoju nutrinu. A kad mu je na kraju, potaknuta Gospodinovim riječima, objavila sve svoje tajne, taj je svećenik najprije htio pobjeći, odustati od funkcije ispovjednika Zajednice sestara Majke Božje od Milosrđa u Vilniusu, a nakon toga predao je Faustinu na psihijatrijsko istraživanje, da bi se uvjerio da ono što mu govori njegova ispovjednica nije izum bolesne mašte, već plod susreta ovozemaljske stvarnosti s natprirodnom.“

Foto: ekai.pl; medjugorje.de

Njihov prvi susret , 1933. godine u Vilniusu, nije pokazivao da su to dvije osobe koje su odabrane i predodređene, a po kojima bi Bog htio podsjetiti svijet na svoje milosrđe. Prije nego što je Faustina upoznala vlč. Sopoćka u stvarnosti, upoznala ga je već dva puta u svojim viđenjima. Isus joj je rekao da je to svećenik kojeg je odabrao da joj pomogne u ostvarenju povjerene joj misije. Kad ga je ugledala u stvarnosti, nije htjela pred njim otvoriti svoju nutrinu. A kad mu je na kraju, potaknuta Gospodinovim riječima, objavila sve svoje tajne, taj je svećenik najprije htio pobjeći, odustati od funkcije ispovjednika Zajednice sestara Majke Božje od Milosrđa u Vilniusu, a nakon toga predao je Faustinu na psihijatrijsko istraživanje, da bi se uvjerio da ono što mu govori njegova ispovjednica nije izum bolesne mašte, već plod susreta ovozemaljske stvarnosti s natprirodnom.

Faustina je imala ispovjednike koji su se podsmjehivali njezinim vizijama, a imala je i takve koji su shvatili da imaju posla s natprirodnom stvarnošću

Nakon toga naredio joj je pisati dnevnik, da bi se mogli dobro orijentirati u materiji koju nije bilo moguće raspoznati tijekom, silom prilika, kratkih ispovijedi. Nije htio ni stvarati senzacije kod sestara, koje su već ionako pomalo sumnjale.

Faustina je imala ispovjednike koji su se podsmjehivali njezinim vizijama, a imala je i takve koji su shvatili da imaju posla s natprirodnom stvarnošću, ali samo se Mihael Sopoćko, uvjerivši se u božanski karakter objava, angažirao u ostvarivanju Faustinina poslanja, bez zadrške. Preporučio joj je pisanje dnevnika, ali to za jednostavnu seosku djevojku, koja je jedva završila tri razreda škole, nije bilo nimalo lako. Roditelje se nije moglo uvjeriti u njezino daljnje obrazovanje. Faustina je počela svoju prvu skicu dnevnika od priznanja:

U jedva nekoliko grubih, ali plastičnih rečenica, uspjela je sažeti svoje duhovne bitke pred ulazak u samostan…

„Trebam zapisati susret moje duše s Tobom, o Bože, u trenutcima Tvojih posebnih posjeta. O Tebi trebam pisati, o Neshvatljivi u milosrđu prema jadnoj duši mojoj… Imam tu uputu od onoga koji mi Tebe, Bože, tu na zemlji zastupa, koji mi tumači Tvoju svetu volju; Isuse, Ti vidiš kako mi je teško pisati, kako ne mogu jasno izraziti što u duši doživljavam. O Bože, može li ovo pero opisati ono o čemu ponekad nema riječi? Ali Ti zapovijedaš pisati, o Bože, to mi je dovoljno.“ (Dnevnik, 6)

U jedva nekoliko grubih, ali plastičnih rečenica, uspjela je sažeti svoje duhovne bitke pred ulazak u samostan.

U sedmoj godini života prvi je put čula Božji glas u duši, odnosno, poziv na savršeni život, ali nije susrela nikoga tko bi joj te stvari objasnio.

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Svaka je duša poseban svijet“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.