Kad bi Bog mogao pronaći dovoljno ljudi koji ‘dovoljno očekuju’, mogao bi svojim milosrđem promijeniti svijet Bog nije pristran i može izvan svoje općenite brige za svakog čovjeka djelovati samo po molitvama. Njegova je žalost velika zato što nema dovoljno posrednika, koji bi svojom molitvom posredovali njegovu milost potrebitima (usp. Iz 59,16).

Foto: Shutterstock

Susret od kojeg nešto očekujemo

Od nekih susreta očekujemo mnogo, od nekih malo ili ništa. Nekoga možemo susresti planirano ili slučajno, željeno ili neželjeno. Ako mi planiramo susret, vjerojatno to činimo s izvjesnim manjim ili većim očekivanjima. Možda bismo se trebali upitati što zapravo očekujemo od susreta. Ako se susretnemo slučajno – može se dogoditi da se zbog nečega u nama probudi izvjesno očekivanje, ali ne mora biti tako. Hoćemo li nešto očekivati, ovisi o tome s kim se susrećemo, te koje su naše trenutačne potrebe (duhovne ili materijalne). Naša očekivanja ovise i o našem raspoloženju, kao i o raspoloženju osobe, ili osoba koje susrećemo.

Svakako da je susret od kojeg nešto očekujemo (npr. primiti, dati, podijeliti…) sam po sebi drukčiji od onog u kojem se susrećemo iz čiste navike ili sasvim slučajno.

Svaka prava molitva trebala bi biti potpuni susret s Bogom (na razini duha, duše i tijela). Taj susret ima mnogo sličnosti s onim našim svakodnevnim, ‘zemaljskim’ susretima, a ipak se od njih razlikuje

Molitva je, između ostalog, i susret. Moj osobni susret s mojim osobnim (onim koga poznajem) Bogom. Ako želim susresti Mariju ili nekog od stanovnika neba, onda je to susret s tom osobom, ali istovremeno i s Bogom. Naime, u molitvi ne možemo susresti nekoga, a da nam to ne ‘omogući’ Duh Sveti. Tako bismo susrećući, npr. Mariju, svakako trebali biti svjesni činjenice da je zapravo susrećemo ili ‘pronalazimo’ u zajedništvu s Bogom. Pozdravljajući je, kazujemo joj: „Gospodin s tobom“, svjesni činjenice da se naš susret s Gospom u stvari odvija u Bogu.

Svaka prava molitva trebala bi biti potpuni susret s Bogom (na razini duha, duše i tijela). Taj susret ima mnogo sličnosti s onim našim svakodnevnim, ‘zemaljskim’ susretima, a ipak se od njih razlikuje. Jedna od važnijih zajedničkih crta svakako je: očekivanje ili ne-očekivanje. Boga zaista možemo susresti planirano i neplanirano, željeno i neželjeno, s očekivanjem i bez očekivanja… To je očekivanje svakako povezano s našom ljubavlju i povjerenjem prema Bogu. Motreći u meditacijama Boga kao ljubljenog Oca, a istodobno i kao svemogućeg Stvoritelja, te Isusa kao jedinog Spasitelja i Otkupitelja, u nama se razbuđuje duhovno očekivanje njegove ljubavi prema nama i čitavom stvorenom svijetu. Istodobno naš duh u svakom susretu očekuje da može uzvratiti Božjoj ljubavi!

Mnogi su usamljeni, ogorčeni, neshvaćeni i žive s dubokim osjećajem odbačenosti. Isus Krist umro je za svakoga od njih, a ne samo za mene. On se…

Razmišljajući o svojoj molitvi, došao sam do zanimljivih zaključaka, koji su iz korijena promijenili moj način molitve i još ga uvijek mijenjaju. Htio bih da svaki moj susret bude s punim duhovnim očekivanjem sjedinjenja u ljubavi s Njime i to stoga što znam da tako želi i moj Bog. Svijet je danas više nego ikad potrebit Božjeg milosrđa. Milijuni ljudi još uvijek nisu čuli poruku Evanđelja, milijuni žive u teškom grijehu, milijuni pate, a ne vide svrhu onoga što im se događa. Svijet je pun ratova, potresa, katastrofa, gladi, ugnjetavanja i nasilja. Mnogi su usamljeni, ogorčeni, neshvaćeni i žive s dubokim osjećajem odbačenosti. Isus Krist umro je za svakoga od njih, a ne samo za mene. On se brine za svako svoje stvorenje na jednak način i to je dio njegove općenite brige i ljubavi, no njegova posebna milost dolazi samo onima kojima je posredovana.

Bog nije pristran i može izvan svoje općenite brige za svakog čovjeka djelovati samo po molitvama. Njegova je žalost velika zato što nema dovoljno posrednika, koji bi svojom molitvom posredovali njegovu milost potrebitima (usp. Iz 59,16).

Bog u svakom našem susretu s njim iščekuje da uzmognemo ‘otvoriti’ svoje srce u očekivanju njegove milosti, kako bi ona po nama potekla potrebitima, i nama samima. Njegovo je očekivanje veliko koliko i potreba svih nas na svijetu za njegovim milosrđem, veliko je koliko i njegovo trpljenje na križu. Kad bi Bog mogao pronaći dovoljno ljudi koji ‘dovoljno očekuju’, mogao bi svojim milosrđem promijeniti svijet.

Iz knjige „Krunica“ autora Josipa Lončara.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, po sniženoj cijeni od 72 umjesto 80 kuna možete kupiti ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina na narudžbe iznad 200 kuna.