Foto: Shutterstock
Kada sam bila malena, prijatelj mi je objasnio razliku između laži i ‘bezazlenih’ laži. Bezazlene laži male su laži koje govorimo, a nikoga ne povrjeđuju – kao kada kažete prijateljici da joj dobro stoji neka haljina, iako joj baš i nije dobra ili kada kažete suprugu da niste pojeli pola vrećice slatkiša, a zapravo jeste. U redu je govoriti takve laži, zar ne? Biblija se ne slaže s time.
Matej (5,28) upozorava da „tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“. Gledati u nešto jednako je i samom grijehu? Zašto? Bog želi da s Njim imate potpunu intimnost i povezanost. Kada od Njega ili od drugih skrivamo svoje pravo ja, onemogućavamo ostvarenje intimnosti s Bogom.
Jerry Bridges, autor knjige Ugledni grijesi (eng. Respectable Sins) piše: „Motivacija za ovu knjigu potječe iz rastućeg uvjerenja da ljudi poput nas, koje nazivan konzervativnim evangelicima, mogu postati prezauzeti nekim većim grijesima čovječanstva, te da zbog toga zaboravljaju boriti se s nekim svojim suptilnijim ili rafiniranijim grijesima“.
Donosim vam 10 razloga zašto su bezazlene laži i drugi manji grijesi toliko opasni:
Ne primjećujemo ih stoga na njih ne reagiramo
Kada pomislim da mi ide dobro, počnem biti previše ponosna. Ponos je grijeh, ali ako ga ne ispovjedim i ne svedem ga na poniznost, može se dogoditi da počnem misliti kako sam bolja od drugih, i onda postanem previše usmjerena na sebe. Ponos je zastrašujući grijeh, jer ne vidimo našu potrebu za otkupljenjem i tako se odmičemo sve dalje od Boga.
Kvare druge dijelove tebe
Evanđelist Luka (11,34) govori: „Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno“. Tvoje oči su put do grijeha. Kada njima nešto gledate dolazi do grešnih misli. Ako se te misli ne kontroliraju, one dolaze do vašeg srca i pretvaraju se u djelo. Najbolje je držati svoje oči čistima, a srce će to slijediti.
Onemogućuju intimnu vezu s Bogom
Bog je htio prijateljstvo s Adamom i Evom. No, kada su skrivali svoj grijeh i počeli kriviti jedno drugoga („ta žena s kojom si me stvorio“), između njih je nastao jaz koji je onemogućeno prijateljstvo i intimnost. Njihovi životi nikada nisu bili isti od tog trena. Ako nastavimo ići tim putem, ni naši životi više neće biti isti.
Zaustavljaju naš duhovni rast
Bez intimne veze, Bog ne može prebivati u našim životima, jer nas grijeh odvaja od Njega. Zbog toga je onemogućen rast u Bogu, što nas sprječava da dođemo do cilja.
Pretvaraju se u teže grijehe
Sjećate se onih ‘bezazlenih’ laži? One se nikada ne zaustavljaju na samo jednoj laži, zar ne? Jedna laž vodi do druge i uskoro te male laži prerastu u nešto više i izmaknu se našoj kontroli. Kao snježna gruda, svaki se grijeh lijepi za drugi, dok ne postane nešto veliko što će ‘pregaziti’ sve drugo.
Izoliraju nas
Ne postoji grijeh koji nikoga neće povrijediti. Ako zajedno živimo kao kršćani, grijeh nas, kakav god on bio, razdvaja. Ako nas grijeh može odvojiti od Boga, koliko on jače utječe na ljude koji nas okružuju?
Uništavaju našu osobnost
Svi smo mi grešnici. No ako se prema drugima ne možemo odnositi s poštovanjem, hoćemo li ikada pokazati da nam se može vjerovati? Hoće li ljudi moći vjerovati kršćanstvu?
Postajemo licemjerni i naše je svjedočenje neiskreno
Svijet gleda sve. Očekuje od nas da budemo ono za što se predstavljamo. Ako za sebe govorimo da smo slični Isusu. Ako je Isus poznat po svojoj ljubavi i dobroti, naša djela to trebaju odražavati. Ako tvrdimo da slijedimo Onoga koji je Put, Istina i Život, onda trebamo živjeti živote ispunjene istinom. Bilo što drugo ‘baca’ loše svjetlo na Evanđelje.
Prljaju ‘mladenkinu vjenčanicu’
Ako ste nespretni kao i ja, onda znate da je bijela jako nezahvalna boja. Čak i najmanji trag hrane, koji padne na bijelu tkaninu jasno se vidi bez obzira koliko ju ja puta oprala. Grijesi koje počinim, čak i kada mislim da nitko ne gleda, onečišćuju moju haljinu koja se ne može oprati. Pismo nekoliko puta povlači paralelu između Crkve kao Kristove zaručnice. To me sprječava da budem spremna za svog Mladoženju kada dođe po mene.
Čine me bezličnom
Sol je odličan začin koji daje okus mojoj hrani. Kada ne koristimo sol, hrana je neukusna i bezlična. Moj je posao je budem sol za svijet oko sebe. No, kada grijeh stane na put mom svjedočenju, više nisam prikladna za posao koji mi je Bog namijenio. Pavao opisuje „Kristov miomiris“ (2 Kor 2,15-16). I mi trebamo okusiti Isusa.
Izvor: Novizivot.net (Ibelieve.com); Book.hr
Priredila: Gabriela Jurković
