Je li Bog ubojica? // Kako dobri Bog može narediti smrt milijuna ljudi? O Božjoj pedagogiji Starog zavjeta često možemo čuti mnoga pitanja i negativne komentare. Primjerice, mnogi postavljaju pitanje kako je moguće da je Bog naredio masovna pogubljenja…

„Kako dobri Bog može narediti uništenje čitavih gradova, mnoštva nevinih ljudi i djece?”

„Pitanje je naizgled na mjestu, no u svojoj je suštini neispravno”

Boga se okrivljuje za okrutnost i nepravdu te se propitkuju Njegova milost i ljubav prema čovjeku: „Kako dobri Bog može narediti uništenje čitavih gradova, mnoštva nevinih ljudi i djece?” Pitanje je naizgled na mjestu, no u svojoj je suštini neispravno. Božja ljubav je očinska, on svoju djecu podučava, disciplinira te se za njih brine. S druge strane, nama ljudima takva vrsta i količina ljubavi teško padaju zbog naše pale naravi, sebeljublja i oholosti. Poganski narodi Starog zavjeta također su bili takvi. Oni se opisuju kao zvjerski i potpuno pokvareni; ni po čemu nisu bili slični Židovima.

„Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima.” (Pnz 12,31)

Uništava li Bog nevine ljude jednako kao pokvarene? Izvještaj o uništenju Sodome i Gomore pokazuje kako je Bog samo zbog Lota reagirao, te njega i njegovu obitelj izveo na sigurno. Slično je bilo i kod Noe i potopa koji je Bog poslao na zemlju. Bog nipošto ne uništava nevine ljude. Moglo bi se reći da Bog zapravo upravlja okolnosti čovjekova života, no da do određene mjere dopušta utjecaj grijeha na čovjekov život. Kad bi nekoga ubio, Bog bi bio nepravedan, jer jedno je od Njegovih zapovijedi „ne ubij”. U suštini, ljudska je volja ta koja se ne želi okaniti zla. Izbor je na nama a mi to i znamo, jer znamo što je grijeh, i znamo da smo ga počinili.

Dvije su osnovne stvari koje je ljudima teško razlikovati: Božju ljubav i Božju pravednost

„Dokazuje li činjenica da svi moramo fizički umrijeti da je Bog „ubojica”? On dopušta da mi umremo, no nije ubojica…”

Bog nas voli, no od te ljubavi ne možemo izuzeti pravdu. Bilo bi od Njega čak potpuno pravedno uništiti nas sve. Da bi ostao pravedan, Bog mora osuditi i uništiti grijeh – i to sav grijeh, sve što čovjeka udaljuje od svetosti. Vrlo je važno reći da odlukom o nečijoj smrti Bog ne osuđuje osobu automatski na pakao! U većini slučajeva On se služi uništavanjem smrtnog i grešnog tijela za nekakvu dobrobit.

Svaka osoba mora umrijeti, i o svakome od nas odlučuje Bog. Isus, koji je sama milost Božja, pobijedio je smrt, i to je najvažnije što se može reći. Dokazuje li činjenica da svi moramo fizički umrijeti da je Bog „ubojica”? On dopušta da mi umremo, no nije ubojica. Smrt i dalje mora ostati dio ljudskog iskustva. Bog je vjeran svojoj Riječi. On će uništiti sve nevaljalo a pokvarene čuva za Dan Suda.

„Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu.” (Ps 9,8)