Pater Marko Glogović: „Jao, jao Babilon je pao! (A ti ne moraš ako nećeš!)” I u ovoj knjizi pater Marko na sebi svojstven način iz dubine srca poziva na ono što je sam Isus kazao poznatoj svetici milosrđa, Faustini Kowalskoj: „Piši o mojem milosrđu napaćenim dušama!” Onaj tko ju pročita, sigurno neće ostati isti!

Kratki ulomci iz knjige:

Isus nije došao osuditi, nego spasiti!

…želim da shvatite ono što sam ja shvatio: nismo bolji jer imamo titule, jer nosimo posebna odijela, jer idemo redovito u crkvu, jer znamo moliti Krunicu.

…

Ako bi osudili na pakao grešnike, osudili bi i sebe. Zato ponavljam: grijeh je sigurno pod osudom, ali grešnik je dok god živi vrijedan Kristove krvi, spasenja i otkupljenja. Osuđujući »preljubnike, abortere, nasilnike, humanoidne alfa mužjake…«, drugim riječima govorimo da smo mi u redu, bolji, da smo već svojim dobrim življenjem zaslužili raj, u kojem ove druge i ne bismo baš voljeli vidjeti, ako ćemo biti iskreni. Međutim Isus nas nije tako učio. Od Zakeja, preko Magdalene, sve do Dizme razbojnika, naš Gospodin je djelima pokazao da nije došao »osuditi, nego spasiti svijet« i da Bog ljubi grešnike, jer su zavedeni, ranjeni u svojoj biti, povrijeđeni neshvatljivim hladnoćama bližnjih, usamljeni u svojoj boli, silovani folklorizmom koji baca bombe u ime religije, jadni u svojoj nemoći, ispunjeni bezdanima ljudskih obzira i osuda i obmana i okovani bezobzirnostima, moraliziranjima i etiketiranjima onih »boljih«. Grešnik je u biti sinonim za nesretnika.

Halo, ljudi, ba, milosrđe je skandalozno!

Gledajući na druge kao na grešnije, zatvaramo im vrata spasenja: »Slijepci! Sami ne ulazite u kraljevstvo i drugima ne date da uđu!« kaže Gospodin u evanđelju. Svakako ćemo osuditi grijeh, ejmen bradr, boriti se protiv grijeha, otkrivati mu pozadinu i ispovijedati mu posljedice… Ali grešnika trebam prihvatiti s otvorenim srcem i ramenima, bez obzira na sve drugo. Uostalom, pogledajmo rodoslovlje Isusa Krista: ubojice, preljubnici, mutikaše, zavodnici, lopovi, prostitutka… I onda Isus, od Marije. Naš ljubljeni Isus bio je neželjeno dijete: Josip ga je planirao odbaciti, zajedno sa zaručnicom. Njih dvoje još nisu bili u braku! Zar nam to ne govori više od svega? Gospodin se upriličio svima takvima, jer je milosrdno i milosrđem htio ući u ljudsku prezrenost, ranjenost i slabost. Vrlo je važno ispravno shvatiti Božje milosrđe. Ono nije »još jedan od slatkih atributa«, da bi Bog izgledao malo bolji. Halo, ljudi, ba, milosrđe je skandalozno! Milosrđe je totalno strano našemu ljudskomu načinu razmišljanja! Božje milosrđe nam je prava sablazan! To nije neka lijepa priča za laku noć, to nije neki poseban, uzvišeni pojam zbog pojma, to nije krasna kršćansko-demagoška uzrečica: milosrđe je »abnormalno« Božje djelovanje u dušama zločinaca, hulitelja, razvratnika, podlih ovisnika, smeća ovog svijeta (Pavao negdje tako piše, samo ga citiram).

Mislim da se svi moramo pozabaviti ovim pitanjem

Gledajte, svi lažno pobožni, nemilosrdna, a opet blažena izgleda u klupama u crkvi, zločeste snahe i bezosjećajni punci suspektnih intencija, redovnici koji se neprestano svađaju, ogovaraju i frustrirano dure kao mala djeca, vjernici koji mrze, toleriraju nasilje, a ne toleriraju susjeda, i tako dalje, imaju ovo zajedničko: ne poznaju Bibliju, pa posljedično ne poznaju Krista. Mislim da se svi moramo pozabaviti tim pitanjem, jer imamo puno svega i svačega, a malo ili nimalo Božje svete riječi. Kako ćemo biti ispravni u odnosu na Boga i na čovjeka ako ne poznajemo Božju riječ? Nikako. Onda smo nekakav bućkuriš, kao neka duhovna voda, bez okusa i boje i mirisa.

Koliki su sveci bili plod preljuba, ili u braku gdje su se događale strahote

…novi život treba slaviti uvijek, bez obzira na sve, pa čak i na preljub. Jer taj novi život može sve promijeniti, ako samo ljudi dopuste da Bog radi na svoj način. »Dok se djeca rađaju, Bog nije odustao od svijeta«, reče Tagore. Mi ne znamo što će s tom djecom biti, niti se trebamo time tjeskobno uznemiravati, strašiti ili pretjerano zamarati. Gledajmo u Isusa, i u primjere svetaca, poput Majke Terezije. Ona nije pitala nikada nikoga tko je i zašto je i kako je, već je pomagala i amen. Koliki su sveci bili plod preljuba, ili u braku gdje su se događale strahote. Naprimjer, sv. Elizabeta Portugalska, koja je oprostila svojemu mužu preljube i na kraju i njega i cijelu obitelj i njegove ljubavnice dovela do obraćenja. Samo svetost može pobijediti blato i tamu grijeha. Znate, sva djeca se rađaju s teretom istočnoga grijeha, pa i djeca dvoje svetaca. Kakav će biti njihov život, samo Bog zna, a mi ćemo se truditi svojim svjedočanstvom života da budu Božji. Prošloga sam tjedna uspio razgovorom, spokojno, kulturno, objasniti dvjema trudnim djevojkama (prije braka) da pobačaj nije rješenje za njihove probleme. I sad se radujem i slavim život, kako vi kažete, koji će se roditi! Pružena im je šansa. Upravo su ta dječica poziv Božji na obraćenje, izlaz iz grijeha, put ozdravljenja, sredstvo Božjeg oslobođenja, svjetlost koja ulazi u mnoge živote koji ih okružuju i mogućnost za te djevojke i njihove momke da upoznaju i zavole onoga koji je radi nas postao dijete.

Obratiti se znači vjerovati evanđelju

Najveći grješnici [neka stave] nadu u moje milosrđe. Oni prvi imaju pravo pouzdanja u beskraj mojega milosrđa. Kćeri moja, piši o mojemu milosrđu napaćenim dušama. Moja su radost duše koje se odazovu mojemu milosrđu. Tim dušama dajem milost iznad svih njihovih želja. Ne mogu kazniti ni najtežeg grješnika ako se prizove na moje smilovanje, nego ga opravdavam po svom beskrajnom i čovjeku neshvatljivom milosrđu. Napiši: Prije nego dođem kao pravedni Sudac, otvaram širom vrata svojega milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata Milosrđa, morat će proći kroz vrata moje Pravednosti…

Iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske (1146)

Bilješka o tzv. piscu: Svestran i onostran

»Good White Boy«, pater MKG – »’Falj’nis’s’s«, jednim od nadimaka, rođen je u 15.15h (dakle u satu milosrđa) u bolnici Sv. Duha u Zagrebu, u vrijeme pontifikata svetog oca Pavla VI., od matere Bosanke i tate Purgera, a u vrijeme poroda je kišilo i grmjelo. Rodio se kao prvo, eksperimentalno dijete u obitelji, prvo od troje postojećih. U prvim ga je trenucima života u bolnici posjetila s. Fides (Mara) Sušak iz družbe Kćeri Božje ljubavi. Držeći ga tada u rukama, sva potresena, nadahnuto je prorokovala: »Ovaj će biti fratar.« I postade bijeli fratar sv. Pavla pustinjaka, koji propovijeda Božju ljubav, ponajviše onima koji je nisu svjesni. Tijekom burna života isprofilirao se kao poeta, metafizik, metabolistik i vjeran korisnik melatonina. Neprilagođen je učenik sv. Faustine Kowalske, sluge Božjega o. Josipa Kentenicha, sv. Pija, sv. Mirjam Palestinke, bl. Charlesa de Foucaulda, sv. Majke Terezije i prisan prijatelj svetih Franje i Jacinte Marto. Svakodnevno se moli Nevinoj dječici i daje sve od sebe da, uz pomoć odozgor, spasi što više današnje nevine dječice, neželjene, u majčinoj utrobi. Sa sobom posvuda nosi kip Trudne Gospe, koju veoma, veoma voli. Proučava i simpatizira islam, pada u ekstazu pri zvukovima pravoslavne liturgije, ljubitelj je zdrava, energična, evanđeoskog protestantizma, iako je iskren u ljubavi prema neprotestantima. Svestran i onostran. Napisao je pedesetak što knjiga, što molitvenika te stotinjak vrsta letaka, koji se dijele na sve strane. Vjeruje u letke, kaže da mogu doći svakamo i svakomu, da donose puno dobra. Naprimjer, u čekaonici klinike za abortus. U teologiji slijedi smjer »skandaloznoga Božjeg milosrđa«, stoga počesto upada u skandale, u kojima gleda ostati milosrdan. Osnovao je ili uvezao izvana mnoge korisne inicijative, pokrete, zajednice, između ostaloga: Tješitelje Milosrdnoga Isusa, Treće srce, Mali krug ljubavi, Molitveni savez Isusa kralja ljubavi, Svjetski fatimski apostolat, Gardu Bezgrešnog Srca Marijina, Pokret »24 h za nerođene«, Gospin štit za svećenike, Inicijativu »Istina = Sloboda«, Mlade Srca Marijina, Jerihonsko bdjenje… Aktivist na kvadrat! Pitanje je moli li uopće i kada! Pokrenuo je projekt obiteljskih kuća za majke i djecu, u trenutku pisanja knjige nastaje sedma takva kuća. Njegova Udruga »Betlehem« podiže spomen-obilježja, radi grobnice za nerođenu djecu, organizira razne pro-life seminare… Godišnje odgovori i pedeset i više majki od pobačaja. Pomaže obiteljima, satire se od humanitarnosti, ali je zato sretan i presretan. Magistrirao je u Krakovu s temom Riječ Božja, euharistija i zajednica kao tronožac života Neokatekumenskog puta. Radnju je branio pred ogorčenim protivnicima tog pokreta nove evangelizacije te je dobio ocjenu »vrlo dobar«. Kaže da bi volio otići u Libanon, na grob sv. Šarbela pustinjaka. Rado bi, kaže, i ostao ondje. Poroci su mu mnogi, nebrojeni, od kojih izdvaja samo nutricionističke: tamani sve od kokosa i s kokosom. Radio je kao marljiv zaposlenik Crkve katoličke, u njezinim podružnim organizacijama – uredima u Sv. Petru u Šumi (Istra) te u Kamenskom (Karlovac) i u Sveticama (kod Ozlja). Svoj 40. rođendan proslavio je u društvu 40 najbližih i uz harmoniku (41., najbliža). Kako stari, ipak sve manje igra kolo, okolo. Najsrdačnije je zaljubljen u Fátimu (tj. u mjesto, poruku i osobu koja se ondje ukazivala 1917.) i moli dragu Gospu da mu isprosi obraćenje kod Gospodina Isusa, jer svakako puno priča, a i kada radi, često ne radi što bi trebao raditi ili radi bez srca ili radi poradi sebe ili radi sasvim krivo. Sve ostalo je povijest.