Mladost je predivno razdoblje. Imamo snagu mijenjati stvari na bolje; još smo zaneseni idejom o popravljanju svijeta, a opet nismo u potpunosti zakoračili u svijet odraslih…

Osim onih fakultetskih obaveza, ‘ljubavnih’ problema i toga kako uštedjeti, a istovremeno kupiti nešto nove odjeće, s 21 godinom ne bi me trebalo puno toga brinuti. Barem tako misle oni s nešto više godina. A nama nije uvijek lako, suočavamo se problemima i ne nailazimo na razumijevanje. Često smo prestrašeni. Izgubljeni. Ne snalazimo se.

„I ti se kao smiješiš i ništa te kao ne boli…”

‘Skrollanjem’ bespućima Instagrama i Facebooka, čini se da mojim virtualnim prijateljima ide prilično dobro, hrane se na ‘finim’ mjestima, redovito obnavljaju svoju garderobu pa sam upućenija u stanje nečijeg ormara nego u stanje vlastitog; putuju i uživaju.

Onda se javlja usamljenost. Jer samo se ti tako osjećaš. Kako bi rekao Kišević: „I ti se kao smiješiš i ništa te kao ne boli”. Stvar je da nam ne pričaju o tome, o poteškoćama, borbi i boli. Stvaraju nam sliku lažnih ideala ljubavi. Zašto nam govore o poštenju, a u praksi nam pokazuju drugačije? Zašto su površni? Jesu li mladi dovoljno ‘napredni’ da ne vjeruju? Je li ta priča s Crkvom prastara stvar? Vjeruju li mladi u priču o Bogu koji je sama ljubav? Misle da nas to ne zanima?

„Istina nam donosi radost koja se ne gasi bez obzira na poteškoće kojima smo okruženi…”

A to je sve što tražimo. Trebamo smisao. Svrhu. Ne očekujemo da će nam život glatko teći, ali trebamo jaka ramena za podnošenje svega što nam ide u susret. I borit ćemo se, hoćemo! Ali ne možemo sami. Zato, molim velike da nam ne mažu oči krivim idealima, da nas ne uvjeravaju u ono što bismo trebali osjećati i kako se ponašati. Da nas ne podcjenjuju. Dajte nam Istinu! I lakše ćemo koračati kroz odrastanje. Istina nam donosi radost koja se ne gasi bez obzira na poteškoće kojima smo okruženi, na nesigurnost i neizvjesnost koja nas čeka.

A mi mladi, koji poznamo pravu Ljubav, ne čuvajmo je sebično za sebe. Nego ju dijelimo s drugima – stalno! Jer mnogi su je potrebiti, a još je ne poznaju.

Autor: Tia Divizić  (Laudato.hr)

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)