Kršćanska je vjera od početka bila suočena s odgovorima o pitanju podrijetla različitima od svoga. Tako se u starim religijama i kulturama nalaze brojni mitovi o počecima. Neki su filozofi rekli da je sve Bog, da je svijet Bog, ili da je razvitak svijeta ujedno i razvitak Boga (panteizam). Jedni su rekli da svijet nužno izvire iz Boga, da istječe iz toga izvora i da se u nj vraća. Drugi su opet tvrdili da postoje dva vječna počela, Dobro i Zlo, Svjetlo i Tama, u trajnoj borbi (dualizam, maniheizam). Po nekima od tih shvaćanja svijet (barem tvarni svijet) bio bi zao, kao učinak nekog opadanja, te se mora odbaciti ili nadići (gnoza). Nadalje, neki dopuštaju da je Bog stvorio svijet, ali kao neki urar, koji ga je nakon stvaranja prepustio samom sebi (deizam). Drugi konačno ne prihvaćaju nikakvo transcendentno podrijetlo svijeta, nego vide u njemu puku igru tvari, koja bi vječno postojala (materijalizam). Svi ti pokušaji tumačenja svjedoče kako se trajno i posvuda postavlja pitanje o počecima. To je istraživanje vlastito čovjeku.
Zacijelo, već ljudski razum može naći neki odgovor na pitanje o počecima.
Da postoji Bog Stvoritelj, sa sigurnošću se može spoznati po njegovim djelima svjetlom ljudskog razuma, iako je ta spoznaja često zamračena i izobličena zabludom. Tu pridolazi vjera…
…da učvrsti i prosvijetli razum da pravilno razumije tu istinu: »Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga« (Heb 11,3).
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 285-286
Foto: Rafael Trafaniuc; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
