»Ova se kupelj (krštenje) zove prosvjetljenjem, jer oni koji tu prihvaćaju [katehetsku] pouku imaju prosvijetljen duh.«
Primivši u krštenju Riječ, »Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka« (Iv 1,9), krštenik tako prosvijetljen postaje »sinom svjetlosti«, i sam »svjetlost« (Ef 5,8):
»Krštenje je među Božjim darovima najljepši i najdivniji […]. Nazivamo ga darom, milošću, pomazanjem, prosvjetljenjem, odjećom neraspadljivosti, kupelji preporođenja, pečatom, i svime onim što je najdragocjenije. Dar je, jer se podjeljuje onima koji ništa ne donose; milost, jer se čak daje i onima koji su krivnjom opterećeni; Krštenje (= uronjavanje), jer se u vodi pokapa grijeh; pomazanje, jer je sveto i kraljevsko (takvi su oni koji su pomazani); prosvjetljenje, jer je ižaravajuće svjetlo; odjeća, jer prekriva našu sramotu; kupelj, jer nas pere; pečat, jer nas čuva i znak je Božjega gospodstva.« (Grgur Nazijanski)
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1216
Foto: Sunny studio; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
