Četiri kreposti imaju ulogu stožera. Zato se i zovu »stožerne« [kardinalne]; sve ostale se svrstavaju oko njih. To su: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. »Ako li tko ljubi pravednost, kreposti su plodovi njezinih napora: jer ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti« (Mudr 8, 7). U mnogim poglavljima Svetog pisma te se kreposti hvale pod drugim imenima.
…drži želje u granicama čestitosti
Umjerenost je moralna krepost koja obuzdava privlačnost naslada i osposobljuje za ravnotežu u uporabi stvorenih stvari. Ona osigurava gospodstvo volje nad nagonima i drži želje u granicama čestitosti. Umjerena osoba vlastite osjetilne težnje usmjeruje prema dobru, čuva zdravu moć rasuđivanja i ne ide »za svojom željom i svojom snagom slijedeći strasti svoga srca«. Stari zavjet često hvali umjerenost: »Ne idi za svojim strastima, kroti svoje požude« (Sir 18, 30). Novi zavjet je naziva »uzdržljivost« ili »trijeznost«. Mi moramo živjeti »trijezno i pravedno i pobožno na ovome svijetu« (Tit 2, 12). »Dobro živjeti ne znači ništa drugo doli ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom […], tako da se ljubav prema njemu čuva neiskvarenom
i cjelovitom – što spada na umjerenost; da ju ne slamaju nikakve nevolje – što spada na jakost; da ne služi nikome drugome – što spada na pravednost; da bdije razlučujući sve stvari kako joj se malo pomalo ne bi prikrala lukavost i laž – a to spada na pravednost.«
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1805, 1809
Foto: luck luckyfarm; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
