IZ DANAŠNJEG EVANĐELJA: „’VRATIT ĆU SE U KUĆU ODAKLE IZIĐOH.’ DOŠAVŠI, NAĐE JE POMETENU I UREĐENU.” // Kako se nečisti duh koji je izišao iz čovjeka može vratiti s još sedmoricom gorih »Glavni je problem u tome što je kuća (duša) ostala prazna, a prazne stvari treba napuniti. Nažalost, ako je osoba ne ispuni dobrim, zlo će doći samo od sebe…«

Tko bi pomislio da bi se u pometenoj i uređenoj kući moglo događati nešto loše?

Priznat ćete da i vas pomalo zbunjuje prispodoba o izagnanom đavlu koji se vratio sa sedmoricom drugih demona. Zbunjuje nas činjenica da je problem u tome što je kuća (duša) bila „pometena i uređena“. Nitko ne bi mislio da bi se u pometenoj i uređenoj kući moglo događati nešto loše.

Kako shvatiti ovu prispodobu? U tome će nam pomoći izvorni tekst na grčkome jeziku i kontekst u kojemu je ona izrečena.

„Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle izađoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se u njoj. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.“ (Lk 11,24-25).

Neobično, zar ne? Prije bismo pomislili da će pometena i uređena kuća đavlu biti odbojna, a ne da se on u nju vrati sa sedmoricom još gorih od sebe!

Glavni je problem u tome što je kuća ostala prazna, a prazne stvari treba napuniti…

Kada pogledamo izvorni grčki tekst, jasno je da ondje kuću o kojoj je riječ, opisuju tri pridjeva, dok se u većini biblijskih prijevoda nalaze samo dva pridjeva. Zašto? Zato što u nekim zapisima na grčkome nedostaje taj treći pridjev, a on znači prazan. (…) (U hrvatskom prijevodu, pridjev prazan koristi se pri opisu kuće u Matejevu evanđelju – Mt 12,44; op. prev.)

Smatram da je vrlo važno ovu prispodobu iščitati uključujući pridjev koji u izvornom tekstu stoji uz riječ kuća. Pogledajte kako je na grčkome opisana kuća, odnosno duša, u koju se demon vraća:

καὶ ἐλθὸν εὑρίσκει σχολάζοντα, σεσαρωμένον καὶ κεκοσμημένον. (Kai elthon heuriskei scholazonta, sesarōmenon kai kekosmēmenon. Došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu.)

Glavni je problem u tome što je kuća (duša) ostala prazna, a prazne stvari treba napuniti. Nažalost, ako je osoba ne ispuni dobrim, zlo će doći samo od sebe. Upravo nas je na to Gospodin želio upozoriti.

Drugi problem u prijevodu predstavlja riječ kekosmēmenon. Prenosi li riječ uređena uistinu njezino značenje? Većina nas kada čuje tu riječ, pomisli na sustavni ili moralni red.

Međutim, korijen grčke riječi kekosmēmenon je glagol kosméō, koji znači „uljepšati, pravilno posložiti, učiniti izuzetno privlačnim“. Uostalom, riječ kozmetika, koja se u većini jezika odnosi na uljepšavanje lica, potječe upravo od tog grčkog glagola.

Dakle, uređenost o kakvoj je ovdje riječ prvenstveno se odnosi na ljepotu, a ne toliko na čistoću. Stoga, kada čitamo ovu prispodobu, imajmo na umu izvorno značenje ovih riječi. Sada kada znamo s koja se tri pridjeva Gospodin poslužio opisujući kuću, koja je slika duše, razmotrimo svaki o njih.

1.     Prazna je kuća ranjiva – ako se u nju ne naseli Bog, doći će demoni

Nakon što je iz nje istjeran đavao, kuća je ostala prazna i upravo je u tome problem. Prazna je kuća ranjiva kuća. Ako u kući nitko ne obitava, lako ju je oštetiti i razoriti. Štoviše, ako je duša prazna jer u njoj ne prebiva Bog, onda će taj neispunjeni prostor rado naseliti demoni, svi oblici ljudskog grijeha uključujući oholost i nered.

Kada u kući nitko ne živi, u nju se zavlače termiti i glodavci, a na zidove se hvata plijesan. Kao što neobrađeno polje zarasta u korov, tako i prazna kuća propada. Ista se stvar događa s praznom čovjekovom dušom, s dušom u kojoj ne prebiva Bog i u kojoj nema zahvalnosti i čežnje za Njime.

U ovome je pouka navedene prispodobe: dopusti da Gospodin i sve ono što predstavlja Božje kraljevstvo ispuni svaku tvoju prazninu! Naime, tako je lako prazninu ispuniti zlim stvarima.

Na primjer, neki se čovjek tijekom korizme odrekao alkohola. Uspješno se odupirao napasti da popije koju kapljicu, te se u njemu otvorio prostor za Boga. No što ako on nije spreman primiti Boga i tako ispuniti prazninu koja je u njemu? Tada obično tu prazninu ispuni nešto đavolsko ili nešto tjelesno. Možda taj čovjek razmišlja ovako: „Svojim sam se snagama uspio oduprijeti alkoholu“. Tada će, nažalost, oholost ispuniti taj prazan prostor, a ne Bog. S vremenom će mu biti gore nego onda kada se odrekao onoga što mu je predstavljalo užitak!

2. Pometena kuća treba biti ispunjena zahvalnošću prema Bogu

Svakako je dobro kad osoba uz Božju milost pomete grijehe iz svoga života. No to nije njegova ili njezina zasluga, nego se Bog u tome proslavio! U protivnom, otvaramo vrata oholosti. Sotona samo vreba na nas i čeka da kažemo: „Pogledaj me, kako sam dobro ovo napravio, kako sam se ovoga ili onoga odrekao, zaista sam bolji od drugih!“ Dakle, pometena kuća (duša) mora prije svega biti ispunjena zahvalnošću prema Bogu. Zato nas Gospodin upozorava na to kako je opasno da kuća bude pometena, a da u njoj nema ni poniznosti ni zahvalnosti. Tada će se u njoj nastaniti ružna oholost i čovjeku će biti gore nego na početku.

3. Uređenost – u redu je ako ne pretjerujemo

Da, kuća treba biti uređena i uredna, ali ne kako bi se vlasnik hvastao njezinom ljepotom. Kada izvanjsku ljepotu stavljamo ispred ljubavi, tada upadamo u zamku taštine. Upozorenje je to onima koji iznad svega cijeneći ljepotu, preziru svakoga koji s njima ne dijeli iste estetske sklonosti. Tako poznavatelji dobroga vina mogu ismijavati one koji piju obične gemište ili, koje li grozote, više vole pivo! Onaj tko voli profinjenije stvari te se zgraža nad time što drugi nemaju iste estetske zahtjeve, na putu je da mu u njegovoj taštini bude gore nego na početku.

Ljepota, i zadivljenost njome nisu same po sebi loše, ali ako isključuju ljubav, čovjekovoj duši nanose štetu.

U redu je uživati u ljepoti obreda tradicionalne latinske mise, ali ako se pritom prezire svećenik koji zaboravlja nakloniti se na Gloria Patri ili ne nosi dovoljno lijepo izvezene haljine, tada smo ljubav prema lijepome stavili ispred bratske ljubavi i pred Bogom sve pada u vodu.

Drže do vjerskih običaja, životi su im savršeno sređeni, ali prazni…

Također je bitno osvrnuti se na kontekst u kojemu je Gospodin izrekao ovu prispodobu. Naime, netom prije nego što će je Isus izgovoriti, pred njega dolaze oni koji ga optužuju da po Beelzebulu izgoni đavle:

„I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: ‘Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!’ A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: ‘Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle.” (Lk 11,14-18)

Drugim riječima, ovi su ljudi koji su držali do vjerskih običaja, što je samo po sebi dobro, dopustili da njihovi životi budu savršeno pometeni i uređeni, ali PRAZNI. Tada su se u toj praznini nastanili sumnja, prijezir i oholost.

Dobro je držati se Zakona, no ako netko izvršava Zakon bez ljubavi prema Bogu i bližnjemu, takav je život prazan te osoba postaje tašta i cinična.

Đavao može iskoristiti čak i našu pobožnost kako bi nas vezao

Dakle, nakon što se tjelesnim mrtvljenjem očistimo od onoga što je u nama bilo loše, od svojih loših sklonosti, otvorimo se Bogu kako bi se njegov Duh nastanio u nama; u protivnom, kada smo prazni i ranjivi, lako se u našu „pometenu i sređenu“ dušu mogu nastaniti oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost… tih sedam ružnih glavnih grijeha kojih smo se pokušavali riješiti na samome početku. Tada će nam biti još gore nego na početku. Ako taj „očišćeni“ prostor duše ne ispunimo Bogom, otvaramo vrata navedenim grijesima.

Pazimo stoga jer đavao može iskoristiti čak i našu pobožnost kako bi nas vezao u svoje okove. Dakle, čistu dušu neka nastani čisti Duh, Duh Boga živoga, a mi budimo ponizni pred Gospodinom i u svemu mu zahvaljujmo.

Kako prepoznati đavolsku prisutnost; kako život u grijehu otvara pristup zlu; kolikaje Đavao kukavica u odnosu prema kršćanima koji nastoje živjeti sakramentalni život i život vjere… Odgovore na ta i još mnoga pitanja možete pronaći u priručniku talijanskog egzorcista Raula Salvuccija pod naslovom „Što s đavlima i vračarskim urocima”. Knjigu možete naručiti ovdje.

Autor: mons. Charles Pope (blog.adw.org; Book.hr)

Priredila i prevela Dubravka Rojc

Monsinjor Charles Pope župnik je žive župe Holy Comforter-St. Cyprian u Washingtonu DC. Uveo je proučavanje Biblije u američki Kongres i Bijelu kuću. Veoma su popularne i plodne njegove radijske emisije, koje se emitiraju na radiju Catholic Answers Live.