Problemi su se u mom životu počeli događati nakon udaje 2005. godine. Tada sam imala 21 godinu. Prije nego što sam se udala, bila sam tradicionalna katolkinja, išla sam na nedjeljnu misu, ali ne redovito. Imala sam tu sreću da smo se suprug i ja, odmah nakon vjenčanja, uselili u našu kuću. Uvijek sam za to zahvaljivala Bogu.
Nesreće na poslu i spontani pobačaj
Kada se kuća gradila, znala sam na podu primijetiti krv, no nisam tome pridavala veliku pažnju. Tri dana nakon našega vjenčanja, moj je muž doživio nesreću na poslu. Nedugo nakon toga je pao i slomio ruku, a za vrijeme kad je zbog toga bio na bolovanju, dobio je otkaz. To je bilo teško razdoblje za nas jer smo imali kredite. 2007. godine ostala sam trudna i imala sam spontani pobačaj. Godinu dana poslije, opet sam ostala trudna i, premda nitko nije vjerovao da će moje dijete preživjeti, pojavili su se otkucaji srca. Rekli su mi da djetetu crijeva rastu izvan želuca, sumnjali su na Down sindrom… Bila sam izgubljena, no utjecala sam se Majci Božjoj za zagovor. 14. kolovoza 2009. godine rodila sam zdravu djevojčicu i dala joj ime Marija, jer je rođena uoči blagdana Velike Gospe.
U to je vrijeme nastupilo razdoblje recesije. Nakon što je proveo četiri mjeseca na novom poslu, moj je muž ponovno dobio otkaz. Nije se mogao zaposliti šest mjeseci, a onda je dobio posao na kojem je ostao tri godine. U te tri godine imao je tri prometne nesreće i ponovno je dobio otkaz i to baš na moj prvi radni dan. U to sam vrijeme oko kuće počela pronalaziti čudne predmete (smotana crijeva – kao od neke manje životinje u cvijeću, natopljene orahe…). Shvatila sam da se radi o nečem ozbiljnom tek kada sam ih išla spaliti jer mi se u tom trenutku počelo vrtjeti u glavi.
Kada su se problemi počeli rješavati
2011. godine rodila sam drugo dijete. Kada sam saznala da sam trudna, bila sam ljuta. Naime, u to sam vrijeme početi raditi jer nam je bio potreban novac. Već drugoga dana na novom poslu saznala sam da sam trudna. Danas žalim što sam se ljutila jer smo dobili prekrasnoga sina.
Moji su se problemi počeli rješavati kada sam krenula na duhovne obnove. 2011. godine išla sam na susret Kristofora u Slavonskom Brodu, te, iste godine, na susret fra Ive Pavića i ondje sam doživjela svoj prvi put susret sa živim Bogom; obratila sam se.
Od onda, otkada sam počela odlaziti na duhovne obnove, mom se mužu više nisu događale nesreće, a na novom poslu radi već četiri, pet godina.
Milosti koje sam primila preko Kristofora
Nastavila sam ići na susrete Kristofora, na kojima sam primila puno Božje milosti. 2014. godine otišla sam na njihov susret u Osijeku. Nakon što je molitelj molio za mene, bolovi koje sam imala u ruci prestali su dan-dva poslije. I otada više nemam tih problema. Nastavila sam ići na susrete, a na jedan od njih došla sam sa željom da dobijem dar molitve u jezicima, što se je nakon molitve i slavljenja i dogodilo. To je bilo 2016. godine. Preko ovih susreta, odnosno preko predavanja gosp. Lončara, dobila sam ljubav prema misi, na koju danas idem redovito nedjeljom i blagdanom.
2016. sam godine krenula i u Školu molitve, u grupu koju vodi Tereza. Ondje sam iskusila da se čovjek mijenja čitanjem i razmatranjem Božje riječi. Premda sam u početku imala kušnji da odustanem, ustrajala sam i sada mi je zbog toga neopisivo drago.
Sve ono što sam doživjela približilo me Bogu. Na kraju želim naglasiti koliko je važno biti uporan i imati vjere u našem hodu prema vječnosti.
Za Book.hr posvjedočila Ivana
