Isus – prijatelj grješnika U zaglušujućoj tišini, ona mora da je podignula pogled i vidjela da je Isus jedini koji je ostao u njezinoj blizini. Isus tada prestane pisati prstom po zemlji, uspravi se i reče: 'Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?'

Foto: Shutterstock 

Ako članovima svoje šire obitelji želimo činiti ono što je Isus činio, onda nam je djelovati u tom istom duhu opraštanja. Jednu od najljepših slika Gospodinova milosrđa i opraštanja gledamo u prizoru koji Ivan opisuje u osmom poglavlju svoga Evanđelja. Ženu zatečenu u preljubu židovski su vjerski poglavari bacili na zemlju pred Isusa. Učitelji su Zakona tada Isusu postavili ozbiljno i teško pitanje:

Učitelju, ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?

Naravno, nije njima bilo do te nesretne žene, nego je svrha cijele drame bila pokušaj da se Isusa namami u zamku. Isus je znao da ako kaže: „Tako je. Zakon nalaže da se ova žena kamenuje. Učinite tako“, da će ga nazvati licemjerom. Znali su oni da se među narodom proširio glas o njegovu milosrđu prema grešnicima. Znali su i da je stao na stranu njih „koji drže do Zakona“, da bi izgubio naklonost naroda.

Dakle, u izopačenim umovima zakonoznanaca svakako bi im u prilog išla svaka od tih dviju Isusovih reakcija.

S druge strane, da je rekao da je ne smiju ubiti, bio bi u izravnu sukobu s Mojsijevim Zakonom. Dakle, u izopačenim umovima zakonoznanaca svakako bi im u prilog išla svaka od tih dviju Isusovih reakcija. Bili su uvjereni da su mu smjestili savršenu zamku.

Isusov odgovor

Na njihovo veliko razočaranje, Isusov ih je mudar odgovor potpuno razoružao. Osim toga, Mojsijev je Zakon tako oštru kaznu namijenio i muškarcu i ženi zatečenima u preljubu. Ako je ona uistinu bila zatečena u tom činu, njezinim optužiteljima sigurno nije bilo teško utvrditi tko je bio muškarac s kojim je prekršila Zakon.

Toliko je blizu ovoj grešnici da bismo, gledajući sa strane, mogli pomisliti da je upravo on taj muškarac s kime je žena sagriješila.

Isus sagnut piše prstom po toj prašnjavoj zemlji. Toliko je blizu ovoj grešnici da bismo, gledajući sa strane, mogli pomisliti da je upravo on taj muškarac s kime je žena sagriješila. On koji grijeha ne poznaje, u situaciji je da ga se doživi kao grešnika. U svojoj božanskoj genijalnosti Isus pažnju s jadne žene svraća na zemlju po kojoj piše. Još od tih vremena tek nagađamo što je Isus tada pisao po zemlji.

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.

Možda je pisao što su protiv Boga skrivili oni koji su već u rukama držali kamenje spremni da je kamenuju. Možda je navodio imena onih koji su počinili isti grijeh kao ona. Mogli bismo nagađati unedogled, ali sigurno je samo da se cijelo ozračje mijenja u trenutku kada je Isus pogledao prema njima i uputio im riječi koje su ih potpuno razoružale.

Isus tada reče onima koji su kamenje već držali u rukama: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen. Isus se je tada ponovno sagnuo i nastavio pisati po zemlji.

Isus jedini ostaje

Možemo samo zamisliti kako se osjećala ta žena dok je onako bespomoćno ležala u toj prašini iščekujući da prvi kamen bude bačen na nju. Sklupčana na zemlji, je li ona razmislila o svojim životnim odabirima koji su je doveli do toga tužnoga stanja? Je li šutjela pred svojim optužiteljima svjesna da kada više ne može dostojanstveno živjeti, da im barem ne pruži zadovoljstvo time da ih preklinje za milost? Ne možemo znati što joj je točno prolazilo glavom, ali možemo zamisliti njezino čuđenje kada je čula zvuk povlačenja nogu na tom prašnjavu tlu i ispuštanje kamenja iz ruku optužitelja.

Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?

U zaglušujućoj tišini, ona mora da je podignula pogled i vidjela da je Isus jedini koji je ostao u njezinoj blizini. Isus tada prestane pisati prstom po zemlji, uspravi se i reče: Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reče: „Nitko, Gospodine.“ Isus je tada izgovorio riječi koje će još stoljećima odzvanjati u srcima opterećenima krivnjom: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“

Što? Nije im održao nikakvo predavanje? Zar je Isus time „odobrio“ njezin grijeh? Naravno da nije. Isus najbolje zna koliko grijeh razarajuće djeluje na grešnika i njegovu dušu, ali On je u svome milosrđu i ljubavi mnogo veći od toga grijeha. On je mnogo veći i od naših grijeha.

Iz knjige „Svekrve i snahe“ autorâ Annie Chapman. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.