ISUS OTKRIVA TAJNU OPRAŠTANJA Poslušajte koliko puta, kako i zašto treba oprostiti Razmišljamo o nedjeljnom evanđelju uz viđenje talijanske mističarke Marije Valtorta. Isus nam otkriva zašto trebamo opraštati kao što On nama oprašta...

Foto: Shutterstock

Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam!

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja. (Mt 18,21-35)

Isus šalje sedamdeset i dvojicu učenika da ga naviještaju

Kad je nakon ručka otpustio siromahe, Isus ostaje sam s apostolima i učenicima u perivoju Marije iz Magdale. Pođu sjesti na rub perivoja, upravo blizu mirnih voda jezera po kome jedre brodice ribareći.

»Imaju dobar ribolov«, tumači Petar promatrajući.

»I ti ćeš imati dobar ribolov, Šimune Jonin«.

»Ja, Gospodine? Kada? Misliš li da pođem ribariti za hranu sutra? Idem odmah i…«

»Kamo ćemo, dakle, slati tvrdokornu braću da pitaju savjet?« »Slat ćete ih vama samima, jer ćete vi biti moja Crkva…«

»U ovoj kući ne oskudijevamo hranom. Tvoj će ribolov biti ubuduće i to na duhovnom polju. I s tobom će biti izvrsni ribari većina od ovih.«

»Zar ne svi?« upita Matej.

»Ne svi. Nego oni koji ustraju i postanu moji svećenici imat će dobar ribolov.« »Obraćenja, eh?!« pita Jakov Zebedejev.

»Obraćenja, praštanja, vođenja k Bogu. Oh! Tolike stvari.«

»Čuj, Učitelju. Prije si rekao, da onaj koji ne posluša brata, niti u prisutnosti svjedoka, bude upućen da pita savjet u Sinagoge. A, ako sam dobro razumio što si nam govorio otkad se poznajemo, čini mi se da će Sinagoga biti zamijenjena Crkvom, ustanovom koju ćeš Ti ustanoviti. Kamo ćemo, dakle, slati tvrdokornu braću da pitaju savjet?«

»Slat ćete ih vama samima, jer ćete vi biti moja Crkva. Zato će vjernici dolaziti k vama ili za savjet radi svojih stvari ili za savjet što će ga dati drugima. Kažem vam još više. Ne samo da ćete moći savjetovati. Nego ćete moći i odriješiti u moje Ime. Moći ćete razriješiti okove grijeha i moći ćete vezati u jedno tijelo dvoje koji se ljube. I što god učinite bit će potvrđeno pred Božjim očima, kao da je to sam Bog učinio. Zaista vam kažem, što god svežete na zemlji bit će svezano i na Nebu i što god odriješite na zemlji bit će odriješeno i na Nebu.

»I još vam kažem, da shvatite snagu moga Imena, bratske ljubavi i molitve, gdje se dvojica mojih učenika, a pod takvima razumijem sve one koji budu vjerovali u Krista, sastanu da traže bilo koju pravednu stvar u moje Ime bit će im dana od mojega Oca. Jer velika je moć molitve, veoma je velika moć bratskog jedinstva, neizmjerna je moć mojega Imena i moje prisutnosti među vama«

I još vam kažem, da shvatite snagu moga Imena, bratske ljubavi i molitve, gdje se dvojica mojih učenika, a pod takvima razumijem sve one koji budu vjerovali u Krista, sastanu da traže bilo koju pravednu stvar u moje Ime bit će im dana od mojega Oca. Jer velika je moć molitve, veoma je velika moć bratskog jedinstva, neizmjerna je moć mojega Imena i moje prisutnosti među vama. Gdje se god dvoje ili troje saberu u moje Ime, Ja ću biti među njima i molit ću s njima i Otac neće uskratiti onome koji sa Mnom moli. Jer mnogi ne primaju zato što mole sami i što mole iz nedopuštenih razloga ili iz oholosti ili s grijehom u srcu. Očistite svoje srce da Ja mogu biti s vama i zatim molite i bit ćete uslišani.«

»Jer mnogi ne primaju zato što mole sami i što mole iz nedopuštenih razloga ili iz oholosti ili s grijehom u srcu. Očistite svoje srce da Ja mogu biti s vama i zatim molite i bit ćete uslišani.«

Petar je zamišljen. Isus to vidi i pita ga za razlog. I Petar tumači: »Mislim na kako smo veliku dužnost određeni. I bojim se. Bojim se da neću znati dobro postupati.«

»Doista, Šimun Jonin ili Jakov Alfejev ili Filip i tako dalje ne bi znali dobro postupati. Ali, svećenik Petar, svećenik Jakov, svećenik Filip i Toma znat će dobro postupati, jer će raditi zajedno s Božanskom Mudrošću.«

»A… koliko puta moramo oprostiti braći? Koliko puta ako zgriješe protiv svećenika, a koliko ako zgriješe protiv Boga? Jer, ako će se i onda događati kao i sada, zacijelo će griješiti protiv nas, kad vidimo da toliko i toliko puta griješe protiv nas, kad vidimo da toliko i toliko puta griješe protiv Tebe. Reci mi moram li praštati uvijek ili određeni broj puta? Sedam puta ili još više, na primjer?«

»Ne kažem ti sedam, nego sedamdeset puta sedam puta! Broj bez mjere. Jer će i Otac moj Nebeski oprostiti vama mnogo puta, velik broj puta, vama koji biste morali biti savršeni. Pa, kao što On čini s vama, tako i vi morate činiti, jer vi predstavljate Boga na zemlji.«

»Ne kažem ti sedam, nego sedamdeset puta sedam puta! Broj bez mjere. Jer će i Otac moj Nebeski oprostiti vama mnogo puta, velik broj puta, vama koji biste morali biti savršeni. Pa, kao što On čini s vama, tako i vi morate činiti, jer vi predstavljate Boga na zemlji. Pače, čujte. Pripovjedit ću jednu prispodobu koja će služiti svima.«

Isus koji je bio opkoljen samim apostolima u jednom kiosku šimšira uputi se prema učenicima koji su, naprotiv, pomalo okupljeni na jednom zaravanku ukrašenom jednom kamenicom punom blistave vode. Isusov je osmijeh znak da želi govoriti. Pa, dok On hodi svojim polaganim i dugim korakom kojim prođe velik razmak za malo časaka, a da se pritom ništa ne žuri, oni se svi razvesele i kao djeca oko nekoga koji ih ispunja srećom, stisnu se u krug: vijenac pažljivih lica, dok se Isus ne postavi nasuprot jednog visokog stabla i ne počne govoriti:

»Poslušajte koliko puta, kako i zašto treba oprostiti. Praštati treba, kako prašta Bog koji, ako netko, sagriješi tisuću puta, pa se pokaje, tisuću puta oprašta… Oproštenje otvara vrata Kraljevstva Nebeskoga, koliko onomu kome se oprašta, toliko onomu koji oprašta.«

»Što sam prije govorio narodu, sada ću usavršiti za vas koji ste izabranici iz naroda. Apostol, Šimun Jonin, pitao me je: ‘Koliko puta moram oprostiti? Komu? Zašto?’ Njemu sam odgovorio privatno, a sada ponavljam svima moj odgovor na to, što je pravo da i vi od sada znate. Poslušajte koliko puta, kako i zašto treba oprostiti. Praštati treba, kako prašta Bog koji, ako netko, sagriješi tisuću puta, pa se pokaje, tisuću puta oprašta. Samo da vidi da u krivca nema volje da griješi i da ne traži ono što uzrokuje grijeh, nego je grijeh samo plod ljudske slabosti. U slučaju hotimične ustrajnosti u grijehu ne može biti oproštenja za grijehe protiv Zakona. Ali, ukoliko, ovi grijesi zadaju bol vama, individualno, oprostite. Oprostite, uvijek, kad netko vama nanese zlo. Oprostite da vama bude oprošteno, jer i vi imate grijeha prema Bogu i braći. Oproštenje otvara vrata Kraljevstva Nebeskoga, koliko onomu kome se oprašta, toliko onomu koji oprašta. Ono je slično ovoj zgodi između jednog kralja i njegovih slugu.

»Kralj se sažali na toliku bol, bio je to dobar kralj, pristane ne samo na to, nego, saznavši da je među uzrocima nemarnosti i neplaćanja bilo i bolesti, pa je došao do toga da mu je dug i oprostio. Sluga otišao sretan…«

Neki kralj htjede zaključiti račune sa svojim slugama. Pozove ih, dakle, jednoga po jednoga, počevši od onih koji su više dužni. Dođe jedan koji mu bijaše dužan deset tisuća talenata. Ali, podložnik nije imao čime platiti pozajmicu što mu kralj bijaše uzajmio da može sebi izgraditi kuće i priskrbiti dobara svake vrsti, jer, zaista, nije imao, zbog raznih uzroka, više ili manje opravdanih, jer je se veoma marljivo poslužio svotom pozajmljenom u tu svrhu. Gospodar kralj, rasrđen njegovim nemarom i neodržanom riječju, zapovijedi da se proda on, žena i djeca i sve što ima, dok se ne namiri dug. Ali, sluga se baci na koljena pred noge kralju, te preklinjući i plačući moljaše: ‘Pusti me da idem. Imaj još malo strpljenja i vratit ću ti što sam dužan sve do zadnjega novčića!’ Kralj se sažali na toliku bol, bio je to dobar kralj, pristane ne samo na to, nego, saznavši da je među uzrocima nemarnosti i neplaćanja bilo i bolesti, pa je došao do toga da mu je dug i oprostio. Sluga otišao sretan.

»No, odlazeći odatle sretne na putu drugog slugu, siromaha kojemu je on bio pozajmio sto novčića, otkinutih od onih deset tisuća talenata što ih je imao od kralja. Uvjeren da mu je kralj sklon, vjerovao je da mu je sve dopušteno i uhvativši onog nesretnika za grlo reče…»

No, odlazeći odatle sretne na putu drugog slugu, siromaha kojemu je on bio pozajmio sto novčića, otkinutih od onih deset tisuća talenata što ih je imao od kralja. Uvjeren da mu je kralj sklon, vjerovao je da mu je sve dopušteno i uhvativši onog nesretnika za grlo reče: ‘Daj mi odmah što si dužan’. Uzalud se je ovaj čovjek sagnuo plačući da mu poljubi noge jecajući: ‘Imaj milosrđa sa mnom koji sam u tolikim nevoljama. Imaj još malo strpljenja i sve ću ti vratiti, sve do zadnjeg novčića.’ Nemilosrdni sluga pozove vojnike i dade nesretnika odvesti u zatvor, da bi se odlučio isplatiti pod kaznom oduzimanjem slobode, a i života.

‘Zli slugo! Ja sam ti najprije pomogao da stekneš bogatstvo, zato da postaneš milosrdan, zatim sam ti još jednom pomogao, time što sam ti oprostio dug, jer si me toliko molio da budem strpljiv. Ti nisi imao suosjećanja za tebi sličnoga, dok sam ga Ja, kralj, imao toliko za tebe. Zašto nisi učinio njemu ono što sam ja tebi učinio?’

Za ovaj slučaj su doznali prijatelji nesretnika i oni, svi žalosni, podu to dojaviti kralju gospodaru. Kralj, saznavši za ovaj događaj, zapovijedi da preda nj dovedu neumoljivog slugu i strogo ga gledajući reče: ‘Zli slugo! Ja sam ti najprije pomogao da stekneš bogatstvo, zato da postaneš milosrdan, zatim sam ti još jednom pomogao, time što sam ti oprostio dug, jer si me toliko molio da budem strpljiv. Ti nisi imao suosjećanja za tebi sličnoga, dok sam ga Ja, kralj, imao toliko za tebe. Zašto nisi učinio njemu ono što sam ja tebi učinio?’ Pa ga gnjevan predade tamničarima, da ga drže dok ne isplati sve, govoreći: ‘Kao što nije imao milosrđa s jednim, koji mu je malo dugovao, dok je toliko milosrđe primio od mene koji sam kralj, tako neka nema ni od mene milosrđa’.

»Tako će moj Otac učiniti s vama, ako budete bez milosrđa prema braći, ako vi, koji ste primili toliko od Boga, budete veći krivci od običnog vjernika. Sjetite se da ste vi dužni biti bez krivnja više od svakog drugog. Sjetite se da vam Bog unaprijed daje veliko bogatstvo, ali hoće da mu o njem položite račun«

Tako će moj Otac učiniti s vama, ako budete bez milosrđa prema braći, ako vi, koji ste primili toliko od Boga, budete veći krivci od običnog vjernika. Sjetite se da ste vi dužni biti bez krivnja više od svakog drugog. Sjetite se da vam Bog unaprijed daje veliko bogatstvo, ali hoće da mu o njem položite račun. Sjetite se da, nitko kao vi, ne mora znati staviti u djelo ljubav i opraštanje. Ne budite sluge koji za sebe tražite mnogo, a zatim ne dajete ništa onomu koji od vas pita. Kako činite, onako će vam biti učinjeno. Od vas će se tražiti račun i o tome što čine drugi, koje ćete vi povući primjerom na dobro ili na zlo. Oh! Kako li ćete zaista posjedovati u Nebu veoma veliku slavu, ako budete pravi posvetitelji drugih. Ali, naprotiv, ako budete druge kvarili ili samo nemarno posvećivali, bit ćete strogo kažnjeni.

«Kako činite, onako će vam biti učinjeno. Od vas će se tražiti račun i o tome što čine drugi, koje ćete vi povući primjerom na dobro ili na zlo. Oh! Kako li ćete zaista posjedovati u Nebu veoma veliku slavu, ako budete pravi posvetitelji drugih. Ali, naprotiv, ako budete druge kvarili ili samo nemarno posvećivali, bit ćete strogo kažnjeni«

Kažem vam još jednom. Ako se koji od vas ne osjeća da postane žrtva svojega poslanja, neka odstupi. Ali, u poslanju neka ne pomanjka. Neka ne pomanjka, velim, u stvarima koje su, zaista, na upropaštenje vlastite formacije i formacije drugih. I neka zna da će mu Bog biti uvijek prijatelj ako bude uvijek u srcu nosio praštanje za slabe. Onda će, evo, za svakoga od vas koji bude znao opraštati Bog Otac dati oproštenje.

Odmor je završen. Blagdan Sjenica je blizu. Oni kojima sam jutros govorio zasebno, od sutra će ići preda Mnom da me naviještaju narodima. Koji ostaju neka ne klonu duhom. Neke sam od njih zadržao iz razboritih razloga, ne što ne bih držao do njih. Oni će ostati kod Mene i brzo ću ih poslati kao što sada šaljem prvu sedamdeset i dvojicu. Žetva je velika, a radnika će uvijek biti malo s obzirom na potrebe. Bit će, dakle, posla za sve. Još nije dosta radnika. Stoga, bez zavisti, molite gospodara žetve da pošalje, uvijek, novih radnika u svoju žetvu.

»Ako se koji od vas ne osjeća da postane žrtva svojega poslanja, neka odstupi. Ali, u poslanju neka ne pomanjka. Neka ne pomanjka, velim, u stvarima koje su, zaista, na upropaštenje vlastite formacije i formacije drugih. I neka zna da će mu Bog biti uvijek prijatelj ako bude uvijek u srcu nosio praštanje za slabe. Onda će, evo, za svakoga od vas koji bude znao opraštati Bog Otac dati oproštenje«

Međutim, idite. Ja i apostoli u ovim smo danima odmora dopunili vašu pouku o radu što ga imate izvršiti, ponavljajući ono što sam govorio prije negoli sam poslao dvanaestoricu. Jedan me je od vas pitao: ‘Kako ću ozdravljati u tvoje Ime?’ Uvijek najprije ozdravljajte duh. Obećajte bolesnima Božje Kraljevstvo ako budu znali vjerovati u Mene, pa kad vidite da vjeruju, zapovjedite bolesti da odstupi i ona će odstupiti. A tako činite i bolesnima na duši. Pobudite najprije Vjeru. Sigurnom riječju pobudite Nadu. Ja ću nadoći da dometnem u njih Božansku Ljubav, kao što sam je i vama umetnuo, nakon što ste uzvjerovali u Mene i nakon što ste se pouzdali u Milosrđe. I nemojte se bojati, ni ljudi, ni đavla. Neće vam nauditi. Jedine stvari kojih treba da se bojite jesu sjetilnost, oholost, lakomost. Po njima, možete biti predani Sotoni ili Sotonskim ljudima, jer ima, također i takvih ljudi. Pođite, dakle, preda Mnom po putovima Jordanskim i došavši u Jeruzalem, potražite pastire u Betlehemskoj dolini i s njima dođite k Meni u mjesto koje vam je poznato, pa ćemo skupno proslaviti blagdan i zatim ćemo se vratiti na svoju službu okrijepljeni više negoli ikada. Idite u miru. Ja vas blagoslivljam u Sveto Ime Gospodnje.««

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor: https://sites.google.com/site/jeshuahdinazareth/emaus