Foto: Anthony Tran; Unsplash

Većina ljudi svoj identitet temelji na tome što radi i kako ljudsko oko gleda na to, a ne na tome tko su u Božjim očima. Promatrajući Krista, lagano možemo opaziti da se je njegov identitet temeljio na tome tko je bio u odnosu na svojeg Oca, Boga, a ne na tome što je radio.

Određujemo se prema onome što radimo, što činimo za druge i u njihovim zjenicama tražimo potvrdu i odgovor na pitanje tko smo. To je anksiozan i neurotičan teren koji nas može ubiti

Povezanost s Bogom

Za njega je najvažnije bila povezanost s Ocem, sve drugo je proizlazilo iz te povezanosti. S nama je često drugačije, određujemo se prema onome što radimo, što činimo za druge i u njihovim zjenicama tražimo potvrdu i odgovor na pitanje tko smo. To je veoma sklizak teren – anksiozan i neurotičan teren koji nas može ubiti. Mnogo godina sam izgubio na izgradnju svoje slike u očima drugih ljudi, iz čega proizlazi ne samo licemjerje, nego i neuroza i depresija.

Zato nas je toliko anksioznih i nesigurnih jer se stalno bojimo što će drugi pomisliti o nama i kako će nas ocijeniti…

Zato nas je toliko anksioznih i nesigurnih jer se stalno bojimo što će drugi pomisliti o nama i kako će nas ocijeniti te smo zbog toga spremni gaziti ljude, samo da bismo dobili ljudsku pozornost. Međutim Isus nam ukazuje na potpuno drugi model traganja za vrijednostima vlastitog postojanja.

Nemirno gledamo u oči ljudi i u njima tražimo potvrdu. Međutim, čak i ljudi koji nas vole nesigurni su, ne daju jamstvo za vječnu ljubav

Traženje potvrde

Za vrijeme Isusova krštenja i kasnije na Gori preobraženja Otac je Isusu izjavio da mu je sklon i da je on njegov Sin – izjavio je to ljudima, ali prije svega svojemu Sinu. Isus nikada nije sumnjao u tu ljubav, jer je to bila vječna ljubav. Ali zato se mi stalno bojimo i nesigurni smo tko smo jer umjesto da u Bogu tražimo svoj identitet, da u Božjim očima tražimo ljubav i prihvaćanje, mi nemirno gledamo u oči ljudi i u njima tražimo potvrdu. Međutim, čak i ljudi koji nas vole nesigurni su, ne daju jamstvo za vječnu ljubav.

Ne znamo tko smo

Nismo sigurni što o nama govore i ne znamo je li istina to što govore. Na kraju krajeva, ni sami ne znamo tko smo. Isus je znao tko je jer je znao tko je u očima svojeg Oca. Nikada nije sumnjao u njegovu ljubav i zbog toga nije posumnjao u to tko je. (…)

Da bismo se oslobodili iz te sile bivanja primijećenima pod cijenu gaženja drugih – potrebno je samo jedno

Da bismo se oslobodili od opsesije ovisnosti o pozornosti i poštovanju u očima drugih – da bismo se oslobodili iz te sile bivanja primijećenima pod cijenu gaženja drugih – potrebno je samo jedno (…)

Iz knjige “Ono najvažnije” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.