Foto: Pixabay
Moj život bio je podređen kokainu
Priredila Marija Berić
Donosimo vam potresno svjedočanstvo mladića koji je završio u paklu droge. Njegov život vrtio se u začaranu krugu prijevara, pijanstva, droge, dugova i lažnih prijateljstava. Njegov život preuzela je droga, sve dok u jednom trenutku nije zavapio Bogu, koji je samo čekao da ga pozove u svoj život. Ovo je priča i motivacija za sve one koji se nalaze u istoj situaciji kao i taj mladić. Koliko god situacija bila bezizlazna, Bog je taj koji otvara svaka vrata, samo morate pokucati.
Prvi susret s marihuanom u 15. godini
Zovem se Ante K. Imam 24 godine i iz Zagreba sam. Već u prvom razredu srednje škole dolazim u doticaj s marihuanom. Svakodnevna konzumacija, dilanje te loše ocjene rezultirali su mojim izbacivanjem iz škole. Tada počinju veće razmirice unutar obitelji. U dogovoru s roditeljima, nastavljam izvanredno školovanje, koje mi je omogućilo više slobodnog vremena.
S 18 godina zaposlio sam se kao konobar. Počeo sam upoznavati mnogo ljudi. Noćni klubovi, lake droge, lažni prijatelji, alkohol, kocka te prostitucija postaju moj svakodnevni život. Takav način života uništio je sve u meni te sam izgubio najljepše godine odrastanja.
U mojoj dvadesetoj godini, točnije 2012. godine, susrećem se s kokainom. To je zaista bio početak mojeg pakla s drogom. Naime počeo sam često konzumirati kokain i za konzumiranje mi je trebao novac, koji je na neki način trebalo nabaviti. Posuđivao sam novac od koga sam stigao, dizao kredite, zadužio sam se kod kamatara. Ušao sam u začarani krug iz kojeg nisam mogao izići. Lagao sam i roditeljima, bilo mi je bitno samo da imam novca za kokain te za ostale droge koje sam konzumirao.
U jednom trenutku sam počeo gubiti i ono malo pravih prijatelja koje sam imao, jer su shvatili u kakvim se krugovima krećem i što radim. Upao sam u tešku krizu, iz koje nisam znao kako se izvući.
Duboko u sebi sam znao da sve to što radim nije dobro, znao sam da takav život nikamo ne vodi i da ću, nastavim li tim putem, izgubiti sve.
Odlazak u Međugorje
I dok sam se borio sam sa sobom i životom kakav sam vodio, u veljači ove godine prijatelj je organizirao hodočašće na koje me pozvao. Imao sam silnu želju otići u Međugorje jer sam se htio pokajati za sve što sam radio u životu te vapiti Bogu za novu šansu i snagu za promjenom.
Bez obzira na moju želju za promjenom, ovisnost je bila toliko jaka da sam na samom putovanju u Međugorje poskrivečki dva puta konzumirao drogu u autobusu.
Već pri dolasku, čim sam ugledao crkvu i Marijin kip, osjetio sam poseban mir, znao sam da ondje prebiva Bog. Stigao sam na misu, a poslije mise imali smo molitvu za iscjeljenje i unutarnje ozdravljenje.
“
Nikada prije nisam bio na takvoj molitvi. Nisam znao što mogu očekivati…
„
Suze, jecaji, bol, obraćenje
Nikada prije nisam bio na takvoj molitvi. Nisam znao što mogu očekivati, ali sam se predao u Božje ruke. Prijatelj koji me pozvao u Međugorje pomolio se za mene. Ono što sam u tim trenutcima osjetio, bio je nešto neopisivo. Počeo sam plakati kao malo dijete, tresao sam se, jecao, bio sam ispunjen Božjom ljubavlju za koju ne postoje riječ.
Nakon molitve otišao sam na klanjanje. Osjetio sam kako se nanovo rađam. Shvatio sam da je Bog u svakom trenutku bio uz mene, a ja sam bježao od njega.
Odlazak u Međugorje bio je, dan mojeg obraćenja. Bio je to susret s Gospodinom, koji me je izveo iz pakla droge.
Život s Gospodinom
Danas moj život izgleda bitno drugačije. U potpunosti sam slobodan od droge. Doživio sam instantno oslobođenje za vrijeme molitve. Što se tiče odnosa s roditeljima, on je znatno bolji. Sve ono ružno je iza nas, sestre su sretnije, znaju da sad imam nekoliko pravih prijatelja. Radimo na povjerenju, a i majka mi doživljava rast u vjeri. Moji financijski problemi još uvijek nisu u potpunosti riješeni. Naime velik dio sam riješio uz pomoć roditelja i svojih mjesečnih prihoda, ali ostao je jos jedan bitan dio, koji bi trebao biti gotov do Nove godine.
No okrenuo sam novu stranicu u životu, napravio sam životnu ispovijed, sada živim život punim plućima. Nakon svega što sam doživio u Međugorju, odlučio sam predati život Kristu. Počeo sam živjeti sakramentno, odlaziti na duhovne obnove, na studentski vjeronauk k don Damiru Stojiću te na školu molitve koju vodi Renato Smirnjak, u organizaciji „Kristofora“. Nekadašnje provode petkom zamijenio sam misom mladih koju predvodi o. Ike Mandurić. Jednostavno rečeno, danas moj život pripada Bogu i silno se trudim upoznati Boga koji me je isčupao iz pakla droge i poklonio mi novi život.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
