Foto: Screenshot
Kristovo suosjećanje s bolesnima i njegova brojna iscjeljenja svakovrsnih bolesnika očit su znak da je Bog pohodio narod svoj i da se približilo Kraljevstvo Božje. Ali Isus ima vlast ne samo liječiti nego i otpuštati i grijehe: on je došao izliječiti čitavoga čovjeka, dušu i tijelo. Isus je liječnik kojega bolesnici trebaju.
Krist uzima nevolje na sebe
Njegovo suosjećanje sa svima koji trpe ide tako daleko da se s njima poistovjećuje: »oboljeh i pohodili ste me« (Mt 25, 36). Isusova posve osobita ljubav prema bolesnima kroz vjekove nije prestala poticati kršćane na posebnu brigu prema svima koji trpe na tijelu i duši. Ta je briga uzrok neumornih napora da im se olakšaju muke. Isus često od bolesnika zahtijeva vjeru. Pri liječenju se pak služi znakovima: pljuvačkom i polaganjem ruku, kalom i umivanjem. Bolesnici nastoje dotaknuti Isusa »jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala« (Lk 6, 19). Tako nas Krist, u svojim sakramentima, nastavlja »doticati« da nas izliječi.
Potresen tolikim patnjama, Isus ne samo dopušta bolesnicima da ga dotiču, već njihove nevolje uzima na se: »On slabosti naše uze i boli ponese« (Mt 8, 17). Isus nije izliječio sve bolesne. Njegova su iscjeljenja bila znak dolaska Kraljevstva Božjega. Nagovješćivala su korjenitije ozdravljenje: pobjedu nad grijehom i nad smrću kroz njegov Vazam. Krist je na križ ponio sve breme našega zla te oduzeo »grijeh svijeta« (Iv 1, 29), kojemu je bolest posljedica. Isus je svojom mukom i smrću na križu dao patnji novi smisao: patnja nas već sada može suobličavati njemu i sjedinjavati s njegovom otkupiteljskom mukom.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1503-1505
Priredio L.M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
