Foto: Unsplash,  Robin Worrall

Svidjela mi se reakcija moje obitelji na moju prvu opsesiju pametnim telefonom: dali su sve da sačuvaju svoje odnose sa mnom. Dok sam se povezivao s puno ljudi, nisam se povezivao s najvažnijim ljudima — svojom obitelji. Borili su se za moje srce. Volio bih da sam ranije uvidio što se događa, no tako mi je drago da su oni to uvidjeli.
Prepoznavši kako tehnologija sve više i dramatičnije utječe na naše osobne živote, tijekom posljednjih sam nekoliko godina napravio drastične promjene u našem obiteljskom odnosu. Želim biti siguran da će svaki elektronički uređaj koji koristim obogatiti moj život – posebno moj obiteljski život – a ne narušiti ga. Dopustite mi da s vama podijelim neke strategije koje sam naučio kako bih se pobrinuo da me tehnologija ne zaposjedne kao nekada:

• Članovi moje obitelji i ja za večerom isključujemo sve (osim pozadinske glazbe). Bez telefona i TV-a – samo razgovor i hrana. Pokušavamo jesti kod kuće zajedno kao obitelj pet ili šest puta tjedno. To je vrsta obroka za sjedenje i razgovor. Nedavno smo preuredili našu kuhinju kako bismo još lakše zajedno kuhali i jeli. Umjesto da cijelo vrijeme kuhamo za naše goste, preuredili smo prostor kako bismo lakše radili zajedničke obroke – i imali zajedničko iskustvo. U eri stalnih distrakcija i zauzetosti, hrana stvorena u kućnom okruženju može pružiti gotovo sakramentalnu povezanost.

• Više ne koristim svoj mobitel u autu kad nisam sâm. Znao sam se javljati na telefonske pozive kad su moja žena ili djeca bili sa mnom. Više ne. Biti zajedno u autu odlična je prilika za razgovor o svemu i svačemu. Iz istoga razloga nikada nisam posjedovao vozilo s videosustavom. Vrijeme vožnje može i treba biti kvalitetno provedeno vrijeme.

• Igramo društvene igre – dobre, staromodne društvene igre kao što su Monopoly, Clue ili Scrabble. Nema provjeravanja SMS-ova, e-pošte ili Facebooka tijekom obiteljske igre.

• Tražimo zajedničke aktivnosti, bilo da je to planinarenje, biciklizam ili vožnja čamcem. To nas izvlači iz naše tipične rutine i potiče razgovor.

• Pozivamo obitelj i prijatelje u svoj dom – i nikud se ne žurimo. Neužurbano druženje s nama bliskim ljudima, dijeljenje priča i iskustava, obogaćuje naše živote i potiče povezanost.

• Idemo zajedno na odmor. Nevjerojatno mi je kako instinktivno odlažemo svoje telefone i druge uređaje kad smo na odmoru. Možda ćemo provjeriti vremensku prognozu za sljedeći dan ili potražiti aktivnosti na internetu, ali uređaji su uglavnom stavljeni po strani. Svake godine provedemo tjedan dana na mjestu na kojem nam ni telefoni ne rade i na kojem nema televizora. Moja djeca to zovu svojim omiljenim mjestom na zemlji.

• Postavljam svoj telefon na „ne ometaj” cijeli dan. To znači da ne čujem zujanje i ne osjećam vibraciju. Tako se moji razgovori, misli i rad ne prekidaju. Realno je provjeriti jesam li propustio nešto hitno kad imam slobodan trenutak. Ako kuća stvarno gori, siguran sam da će mi netko ući u trag i javiti mi kako gori.

• Više ne spavam s ikakvom elektronikom u spavaćoj sobi. Svoje sam telefone znao puniti na noćnom ormariću, ali prije nekoliko sam ih godina preselio u kućni ured. Rezultat je bio puno bolji san.

Iz knjige „Ni nakraj pameti“ autora Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.