Foto: Shutterstock
(…) Imamo neodoljivu potrebu biti u dobrim odnosima s drugima ili se pak svađati s njima; nastojimo drugima ugoditi ili se pak sukobljavati. Prema van smo fini i uslužni, a u nutrini osuđujemo i osjećamo antipatiju prema drugima. Suputnica nam je tada neka čudna užurbanost, napetost, nestrpljivost. Čega god se uhvatimo, sve nam se čini besmisleno, kao da nema Boga ili nas samih u nama samima. Imamo osjećaj da nas svi gledaju ispod oka ili da nešto spletkare protiv nas, postajemo nepovjerljivi. Bojimo se da nas netko ne iznevjeri, razočara, iskoristi ili izda pa ne puštamo drugima blizu. A onda, ponovno se previše otvorimo, postajemo ekspanzivni i umiljati stvarajući prebliske veze.
O sebi govorimo samo loše, puni nezadovoljstva
Trebamo li štogod reći o sebi, govorimo samo loše, puni nezadovoljstva. To je efekt potištenosti i samosažaljenja iz navike. To nas nekada tako dotuče da se potpuno izoliramo, u društvu smo odsutni duhom, muku mučimo sa zapodijevanjem bilo kakvog razgovora. Nismo sigurni u svoje odluke, ni u ono što govorimo, podcjenjujemo sami sebe ako smo štogod i rekli ili odlučili. Nikada ništa nije kako treba. Ljubomorni smo na druge jer nam se čini da im sve ide od ruke, da uvijek znaju što reći i kako se postaviti. S jedne strane bježimo i želimo biti neprimijećeni, a s druge nam je strane žao što nas nitko ne primjećuje i što nas nitko ne cijeni.
Otuda ogorčenost i burne reakcije. Kada tako nekoga uvrijedimo, ponovno nas obuzima osjećaj krivnje i želimo da nam ta osoba oprosti. Tražimo oproštenje, ali na način da se ponižavamo pa smo ponovno nezadovoljni. Ne možemo vjerovati da nas netko uopće može voljeti i da smo dostojni ljubavi. Ponekad preziremo one koji nam sliče… Pa ipak nastojimo pomoći takvima jer tako na trenutak zaboravimo da smo i sami toliko jadni kao i oni kojima pomažemo. Pomažemo im da bismo se osjećali boljima od njih. Pomažemo, suosjećamo, savjetujemo i uspravljamo ih na noge kako bismo dokazali da naš problem ne postoji. U strahu što će tko misliti i da se netko ne bi naljutio, činimo i ono što je suprotno onom što osjećamo i u što vjerujemo.
„Ogorčenost može nestati kad se nađe netko tko će te voljeti još više…“
Okrivljujemo sve oko sebe, pravimo od sebe i od drugih žrtve naše zlovolje. Osjećamo kao da su nas najbliži izdali pa samo s velikim naporom uspijevamo ponovno nekome vjerovati. Osjećamo nedostatak potpore, osamljenost… Jesi li iskren prema sebi ili se samo pretvaraš? Imaš li pravo na sreću? Ako da, onda znaj da je radost biti voljen od nekoga koga voliš! Tko je ostavljen od voljene osobe, osjeća da nije željen, postaje ogorčen. Ogorčenost može nestati kad se nađe netko tko će te voljeti još više. Taj Netko je Bog! (…)
Iz knjige patera Augustyna Pelanowskog „Zvijer i prorok”.
O knjizi „Zvijer i prorok“
Ovu knjigu nije potrebno čitati od početka do kraja; moguće ju je početi čitati od bilo koje stranice i od bilo kojeg mjesta. Važno je, ipak, znati da i Magdino svjedočanstvo i Biblija kao i Augustinov tekst čine jedinstvo…
To je biblijsko razmišljanje. Potrebno je zauzeti više stajališta kako bi se razumjelo Jednog, Jedinog Boga u svome životu koji je uistinu neprestana borba i pokušaj izbavljenja iz nevolja. Job, Mojsije, Daniel – možeš biti i ti sâm, mada toga nisi svjestan. Pročitaj ovu knjigu, i otkrij svoju mračnu stranu postojanja u čemu ti može pomoći samo jedan filter – Biblija.
Bez Božje riječi samo smo sisavci. U svjetlu Božje Riječi djeca smo u koje je zaljubljen Otac na Nebu!
Tekst s korica knjige
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
