Foto: Shutterstock
Cijelim svijetom odzvanjaju riječi: identitet, izgubljeni identitet, osobnost, samoostvarenje. Posvuda se ljudi tuže kako su izgubili svoj identitet i posvuda se traži novi. Svatko želi biti osobnost, želi biti svoj. Onaj tko je otkrio Duha Svetoga primjećuje kako Duh uopće ne teži za „identitetom”. Duh ne razvija svoju „osobnost”. On nema čak ni imena koje bi ga moglo izložiti nečemu takvomu. Ali upravo zato što On ne želi biti nešto „posebno” postaje jasno tko je On.
Imaš li hrabrosti djelovati poput Duha i prestati željeti ostvarivati samog sebe radi sebe samog…
Bît Duha Svetoga nije imati vlastitu, jasno određenu osobnost. I baš zato što nastupa u sjeni, dolazi do izražaja Njegova osobnost. On je ono što je zajedničko drugim dvjema božanskim Osobama. Biti svet i biti Duh pripada također i bîti Oca i bîti Sina. Zato je opće ime „Duh Sveti” ono što na najbolji način izražava Njegovu osobu. Duh Sveti pronalazi svoj „identitet” u drugoj dvojici, i po svojoj biti potpuno u njih ulazi. On je ljubav, a ljubav se želi izgubiti kako bi drugi živjeli. Duh Sveti vrlo je skriven, što ne znači da nije aktivan i da ne ispunja svu zemlju (usp. Mudr 1, 7). Imaš li hrabrosti djelovati poput Duha i prestati željeti ostvarivati samog sebe radi sebe samog, otkrit ćeš da ljubeći druge i potpuno se predajući drugima, uistinu postaješ svoj.
Autor: Wilfrid Stinissen
Izvor: facebook.com
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
