Foto: Vlad Teodor, Shutterstock
Jedan je čovjek došao u raj. „Što ću ja ovdje kod tebe? Zašto si me sada doveo k sebi, sada kad sam mrtav? Mislim da sam cijeli svoj život proveo bez tebe. Nikada te nisam primijetio“ – govorio je čovjek Bogu.
„Pođi sa mnom“ – odgovori mu Bog – „pokazat ću ti nešto.“
I povede Bog čovjeka u jedno veliko polje. Od jednog kraja polja do drugog vodila je jedna staza. Malo je išla ravno, malo cik-cak, pa onda u velikim zavojima, malo zaobilaznim putem…
„Vidiš li ovu stazu?“ – upita Bog čovjeka. „Ovu je stazu ostavio tvoj život.“
„Da, poznajem je!“ – reče čovjek i nastavi: „Odakle dolazi drugi par tragova pored mojih?“
„To su moji tragovi“ – reče Bog. „Ja sam sve vrijeme hodio pored tebe. Samo me ti nisi primijetio.“
„Ali ovdje“ – nastavi čovjek – „vidiš li ovaj uvrnuti put? Tu su vidljivi samo jedni otisci. Upravo u tom vremenu kada sam imao najdublje krize svog života, i kada sam se osjećao usamljen, tada sam te stvarno trebao. Gdje si bio tada?“
„U to vrijeme“ – reče mu Bog – „kada ti je bilo najgore, tada sam te nosio. To su moji tragovi.“
Nemoj zaboraviti na Božju prisutnost u svome životu. Dopusti mu da te nosi. Predaj mu se. Imaj povjerenja u njega. Neka te nosi na svojim ramenima.
Izvor: e-duhovne vježbe
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
