Foto: Shutterstock
Dragi moj Bože, od kako znam za sebe negdje putujem. Od prvih koraka pokušavamo hodati, pronaći pravi stranu kamo ću ići, a Ti me ne ispuštaš iz svojih ruku. Danima sam znao lutati, žudeći za svojim strastima, tražeći utjehu u ispraznim stvarima, a Ti si bio strpljiv i čekao me da se vratim na pravi Put. I ovo današnje putovanje samo je kratka dionica jednog velikog Puta. Molim te da mi budeš blizu, da me ne ispuštaš iz svojih ruku, jer postalo mi je teško, korak je umoran, a samoća iscrpljuje. Ponesi me na svojim rukama kako bih sutra mogao ponovno hoditi, pokaži mi da moji koraci nisu isprazni, a žrtva uzaludna. Budi uz mene i daj mi milosti da osjetim Tvoju prisutnost u svakom svom koraku.
Autor: fra Zvonko Benković
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.