Preporučamo

KAJIN I ABEL

Hoće li nam život biti muka ili ljubav – odlučujemo sami Abel i Kajin, dvojica braće, dva različita odnosa prema Bogu – jedan ga doživljava kao pravednog, drugi kao nepravednog! Kako ga ti osobno doživljavaš? Je li On za tebe strog sudac, koji samo čeka da te kazni ili ipak…?

Hoće li nam život biti muka ili ljubav – odlučujemo sami

Foto: Shutterstock


 

Kajin i Abel

Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: »Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!« 2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6I Jahve reče Kajinu: »Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 7Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.« 8Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo van!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
9Potom Jahve zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam«, odgovori. »Zar sam ja čuvar brata svoga?« 10Jahve nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!« 13A Kajin reče Jahvi: »Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji – tko me god nađe, može me ubiti.« 15A Jahve mu reče: »Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.

Kajinovo potomstvo

17Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina – Henok. 18Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek. 19Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. 20Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 21Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 22Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
23Lamek prozbori svojim ženama: »Ada i Sila, glas moj poslušajte!
Žene Lamekove, čujte mi besjedu:
Čovjeka sam ubio jer me ranio
i dijete jer me udarilo.
24Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko,
Lamek će sedamdeset i sedam puta!«

Šet i njegovo potomstvo

25Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: »Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.« 26Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.

Knjiga Postanka 4. poglavlje

Ako ovaj biblijski odlomak pročitamo na brzinu, a ne pokušamo ga razmatrati, da nam u srce padne barem dio Riječi Božje, mogli bismo dobiti potpuno krivu sliku Boga ‒ sliku kakvu danas nažalost imaju mnogi jer su nas tako učili odmalena: da će nas kazniti, da je strog ili slično. No kada naučimo razmatrati, vidjet ćemo da je naš Bog savršen i da je sama ljubav.

 

Dakle, na prvu nam se može učiniti da je Bog ljut na Kajina i da ga proklinje, tjera ga ispred svoga lica. Ali kad njihovu komunikaciju pogledamo malo bolje, vidimo da Kajin Boga uopće ne pozna, da mu u razgovoru s njim laže, da ga, iako mu je blizu, uopće ne sluša. Poznato? Bog nije imao namjeru prokleti Kajina, to je ostala jedina mogućnost, ali ne zato što je Bog tako htio, nego zato što je Kajin tako izabrao. Bog Kajinu stalno postavlja pitanja koja mu omogućuju da se pokaje, na temelju čega bi onda došao do milosti, a ne prokletstva.

Dakle, Kajin uopće ne poznaje Boga, jer ne poznaje ljubav. To se vidi u njegovim odnosima. Ista je stvar i s mnogim vjernicima i nevjernicima: uopće ne poznaju Boga, ne poznaju ljubav, a ako ne poznamo Boga, ne možemo s Njim ni imati odnos.

Ljubav ili muka?

Dok sam promatrao odnos između Kajina i Abela, nametnulo mi se je pitanje: Za koja područja svoga života imam ljubavi, a koja su područja za mene muka? Primjer: mogu biti zemljoradnik (ratar) i imati ljubavi u zemljoradnji, a mogu i to raditi s mukom i mrziti to. Ili, mogu kuhati i to raditi s ljubavlju, ili to mogu raditi s mukom. Bog je Adamu, u trećem poglavlju Knjige Postanka, rekao: „Zemlja neka je zbog tebe prokleta“. Dakle, zemlja je prokleta i sada rađa puno manje i rađa puno korova. Dakle, mi prokletstvo vidimo u zemlji, ali ono se skriva u nečem drugom: u tome što sada moramo uložiti puno više truda i napora u rad na zemlji kako bismo od toga nešto dobili, a zbog toga ćemo moći puno manje biti s Bogom. U tome je prokletstvo. Adam i Eva su u raju gledali Boga; sada ga ne vide nego samo čuju. Kada Kajin ode s dobre zemlje, neće ga više ni čuti. A Kajin to ne vidi. Vidimo li to mi? I danas čovjek misli da se treba ubijati od rada, a ‘kvaka’ je u tome da u sve, pa tako i u rad, samo trebamo uključiti Boga i onda to neće biti prokletstvo – jer to jednako tako može biti ljubav. Bog nije sama sebe isključio ni iz čega – mi smo ga isključili. I tu opet dolazimo do pitanja poznavanja Boga ili odnosa.

Tekst počinje rađanjem djece. Eva zahvaljuje, međutim ona nije bila rođena i do Kajina i Abela nitko se nije rodio. Budući da su izbačeni iz raja i Eva rađa izvan njega, ona vidi da je to milost. No možda se tek ovdje pojavljuju strasti, možda ih u raju uopće ne bi bilo. Zašto bi one morale biti u raju ako je sve savršeno? Zasigurno ni rađanje ne bi bilo bolno. Sve bi bilo savršeno.

Izbor (gorki plodovi)

Kajin ima izbor: 1) može pitati za savjet; 2) može se pokajati, priznati da je pogriješio, jer vidio je da mu plod nije dobar, da je gorak, na što ga je Bog i upozorio; ili 3) može ne priznati, ne pokajati se i otići u tamu ili u laž – što je i učinio.

Korijeni (motiv prvog ubojstva)

Koji je bio motiv prvog ubojstva? Pobožnost! Naime, oni su prvi ljudi koji su prinosili žrtvu. Postavlja se pitanje zašto je to s prvim prinošenjem žrtve tako ispalo. Vjerojatno zato što žrtvu uopće nisu razumjeli niti su razumjeli odnos s Bogom jer ga nisu dobro poznavali. Odakle su onda ‘izvukli’ žrtvovanje, na čemu su ga utemeljili? Vidimo da su ga mogli utemeljiti samo na onome što piše u 21. retku trećeg poglavlja: „Bog načini čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna“. To je prva žrtva – Bog je morao ubiti neku životinju da oni ne bi bili goli. Iz toga su shvatili da je Bog nešto žrtvovao iz ljubavi; nisu žrtvu mogli shvatiti nikako drugačije, prema tome su je ‘rekonstruirali’: „Ako nas Bog voli i ne želi da budemo goli i zato je ‘izmislio’ žrtvu, tu očito postoji potreba za žrtvom.“ I išli su prvi put prinijeti žrtvu. Nigdje ne piše da su žrtvu prinosili Adam i Eva. Prvi je put prinose Kajin i Abel. Oni su u tome početnici i ne znaju koji je smisao žrtve! To sada očito ovisi samo o tome kako njih dvojica gledaju na Boga.

„Nije fer!“

Kajin je bio pun mržnje prema bratu zato što je Abelova žrtva bila pravedna.

Abelova je žrtva bila pravedna zato što je ona bila iz ljubavi, najbolja za Boga. Abel izabire što će dati Bogu, to je njegov izbor: „…sve poizbor pretilinu“. Upravo u tome izboru vidi se kakav nam je odnos prema Bogu, koliko taj odnos cijenimo, koliko ga poštujemo i koliko u njega ulažemo. Ako u svoj odnos s Bogom ulažemo puno, to znači da nam je stalo do njega. Prema tome, Abel je imao puno bolji odnos s Bogom.

Kajin, pak, ima duh sličan Judi: pobožan je, ljubazan, ali to je potpuno bezbožno jer uopće nema odnosa, nema ljubavi. Korijen je u oholosti – jer sve mora biti po njegovoj mjeri; on je mjerilo. Prije nego što je ubio svog brata Abela, Kajin je ubio sebe, postao sebičan.

Vidimo da tekst, nakon što spominje rođenje ove dvojice braće, a prije nego što govori o žrtvi Bogu, kaže što su po struci: „Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik“. A u zemljoradnji se mora uložiti puno više truda da bi se na koncu dobilo puno manje nego u stočarstvu. Zato je Kajin mogao ovako gledati na život: „Nije fer; ovaj se uopće ne mora truditi. Pa ovce se same pare i janje…“ Dakle, kad čovjek mora uložiti jako puno truda, onda se dogodi ono najgore – on misli da je zavrijedio. Na što se osobe koje su jako povrijeđene uvijek pozivaju? Na svoj križ: „Zar ti ne vidiš kako je meni teško?“ One to pokušavaju prodati Bogu, a on je sama ljubav! Trebamo pristupiti sasvim drukčije i shvatiti da nam Bog daje ljubav, a ne da će blagosloviti naš križ, koji nam se je u životu pojavio upravo zato što mu nismo blizu.

Žrtva

Primijetimo da u tekstu piše da je Kajin prinio žrtvu od zemaljskih, a ne od zemljanih plodova, što nije isto.

»I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.« (redci 3-5)

Na hebrejskom je za riječ zemaljskih upotrijebljen pojam ha·’a·da·mah što znači tjelesni, tj. Kajin je prinio žrtvu od samog sebe!

Prioriteti

Na prvu izgleda nebitno to što se u tekstu na prvom mjestu spominje obitelj (Eva rodi Kajina i Abela), na drugom posao (Kajin je zemljoradnik a Abel stočar), dok se kao treće spominje Bog (prinose žrtvu). Isus nam je drugačije posložio prioritete: najprije kraljevstvo Božje a ostalo će se nadodati.

Ime

Kajinu, zemljoradniku, ime znači: „ostvariti, steći, zaraditi, zaslužiti…“ To je naša tjelesna, zemaljska priroda. Želimo se opravdati svojim djelima, kako kaže Pavao u Poslanici Rimljanima. Abelu, pastiru, ime znači: „dašak ili magla“; on je slika čovjeka koji je na zemlji u prolazu jer mu je duhovan život, život za Boga, pravi život. To je naša duhovna priroda. Opravdani smo vjerom u Krista. Isus je na križu bio potpuno gol. Na sebi je imao samo trnovu krunu – plod zemlje. Zemlja rađa trnjem zbog prokletstva. Isus je na sebe uzeo prokletstvo zemlje da bi ga otkupio.

Zakon

Mi smo naučili živjeti u ovom svijetu i u okolnostima u našim obiteljima i društvu, dok Kajin i Abel žive u vremenu u kojem nema zakona jer je on došao tek za Mojsija. A ako nema zakona, ostaje samo savjest. Pavao u Poslanici Rimljanima 5,13 piše da se grijeh ne uračunava ako nema zakona.

Kajin i stariji sin

Na Kajinovu ponašanju vidimo kako on vidi Boga – kao nekoga tko nije pravedan; on misli da križ nosi zbog Boga. I mi tako vidimo: živjet ćemo od svog rada, od svog znoja, od svoje pameti – to je muka, to iscrpljuje, to nas muči, tu nema radosti i slobode. To je slika starijeg sina kojeg je Isus opisao u prispodobi.

Ta prispodoba jako dobro opisuje Kajina – stariji sin je zapravo Kajinovo potomstvo. Stariji sin je cijelo vrijeme na polju (također je zemljoradnik), on uopće ne pripada ocu, ne zna biti u kući, nije doma, tu nema nikakvog odnosa, ne može podnijeti milosrđe. Ljut je na oca, na milost, na praštanje, na ljubav – to mu uopće ne ide. Cijeli je život radio. „Cijeli život ti služim i nisi mi nikada dao ni janje“, kaže ocu. Dakle, po njegovu gledištu, on sve je zaslužio, a otac je nepravedan pa daje drukčije. Poziva se na svoju žrtvu: Meni ne daješ, a zaslužio sam. To je slika duhovne smrti; tu nema mjesta za Boga. Takav se čovjek ne zna radovati. To je stvar oholosti. On ne može imati odnos s Bogom. Takvih ljudi danas ima puno.

Zemljoradnik više voli žrtvu od milosrđa, dok pastir više voli milosrđe. Pavao kaže: „Vi koji se želite opravdati svojim djelima, ispali ste iz milosti.“ Ljudi kao Kajin nemaju nade, vide samo sebe i svoj trud – to je duh dominacije. Pred osobom koja ima takav duh, drugi se moraju pretvarati, ona drugima ne daje slobodu. Drugima ne daje da se raduju jer se sama ne može. To se vidi na starijem sinu. Takvih ljudi ima u Crkvi puno.

Što želimo napravimo od života, koji može biti milost i ljubav u zajedništvu s Bogom, da zaista u svemu možemo uživati?! Ako sazrijemo.

Molitva

Gospodine, hvala ti što želiš da imamo srce od mesa, da imamo srce otvoreno za tebe, hvala ti što si nam tako blizu. Amen.

Autor: Mario Halužan, voditelj Škole molitve

Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!

Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 46
  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Klub prijatelja
Na vrh