Grijesi požude dokazuju nam da čeznemo za – ljubavlju Naše strasti su prozori, a naše biće je hram. Ako se želiš prestati zavaravati u svom traženju i vjeruješ da je jedino Bog u stanju udovoljiti tvojoj potrebi za ljubavlju, onda prvo zatvori prozore. Prestani tražiti drugdje i ukloni se od izvora požude. To je težak trenutak, test tvoje vjere.

Foto: Shutterstock

Tražimo ugodu i osjećaje, satisfakciju i smirenje našeg nemira

Svi trebamo prije svega ljubav, no ako je nismo doživjeli u prošlosti, ili je ne kušamo sada, tražimo zamjensku ljubav, tražimo sve što bi utažilo našu glad za ljubavlju, nešto što na nju u maloj mjeri podsjeća. Tražimo ugodu i osjećaje, satisfakciju i smirenje našeg nemira. Zato tako lako padamo u grijehe tijela i očiju – u požudu. Tražimo alkohol, drogu, cigarete, hranu, posao ili vlast, znanje, predmete, osobe na koje se navezujemo, tražimo pornografiju ili jednostavno griješimo seksualno. To nas uzbuđuje, oživljava na trenutak, ali ne za vječnost.

Moramo priznati da u tim objektima tražimo život! Sve to pruža kratkotrajno olakšanje, ali olakšanje koje traje samo trenutak čini da se nakon njega osjeća još veća pustoš – bezdan osamljenosti. To je iskustvo toliko snažno da u želji uteći od njega ponovno padamo u grijeh kako bi se njime ispunili, i on nam ponovno daje malo utjehe, ovaj put manje nego prethodni put. Zatvoreni krug. Čak hrana ili posao, ili određene osobne veze koje su u biti plemenite, ne smiju biti prekomjerne, jer dobro u kojem prevršujemo mjeru postaje zlo. Bog je Izraelce hranio u pustinji manom, znakom Božje zaštite i ljubavi, ali mana nije Bog! Izraelci su skupljali tu ukusnu hranu iznad mjere i drugi dan bi mana trunula i crvala se. Ništa ne može zamijeniti Boga – čak ni ugodno dobro! (Izl 16, 20)

Kada naiđemo na nekoga ili nešto tko nas podsjeća na ljubav, potpuno gubimo ravnotežu, postajemo lakomi, posesivni, ovisni, padamo u napast, gubimo se. Što to sve dokazuje?

Posuda kojom su Izraelci skupljali manu bila je mjera koja se nazivala omer, što stvara određenu fonetsku aluziju na gomer ili grijeh. Samo malena razlika, u jednom malom slovu, i umjerenost postaje neumjereni grijeh! Nije dopušteno prevršiti mjeru čak ni u dobrim stvarima, jer mogu postati grijeh. Pa ipak zašto tako činimo? Jer je u nama nenasićena želja za ljubavlju i sve što čak na nju podsjeća, smatramo Ljubavlju, pa postajemo neumjereni u njenu doziranju. Kada naiđemo na nekoga ili nešto tko nas podsjeća na ljubav, potpuno gubimo ravnotežu, postajemo lakomi, posesivni, ovisni, padamo u napast, gubimo se. Što to sve dokazuje? Što nam dokazuju grijesi požude? Dokazuju da čeznemo za ljubavlju. A ne moram vam reći  tko je Ljubav!

Naše strasti su prozori, a naše biće je hram. Ako se želiš prestati zavaravati u svom traženju i vjeruješ da je jedino Bog u stanju udovoljiti tvojoj potrebi za ljubavlju, onda prvo zatvori prozore. Prestani tražiti drugdje i ukloni se od izvora požude. To je težak trenutak, test tvoje vjere. Ako vjeruješ da je Bog ljubav, od sveg ćeš se srca odlučiti za to… I, ne boj se, život nećeš izgubiti, jedino ćeš u sebi na svoje mjesto posložiti sve odnose. Sredit će se tvoj odnos prema stvarima, a sve one otrovne ovisnosti, nestat će… ionako nisi bio s njima zadovoljan. Treba ti i nekoliko dana da bi zatvorio prozore. Noa, kada je ušao u arku, četrdeset je dana imao zatvorene prozore. Da ih je otvorio, voda bi ih potopila. Nakon četrdeset dana Noa je otvorio prozore arke. Otvorio ih je kad je bio iznad Ararata.

Kao prvo, izbjegavaj grešne prilike

Moraš znati da Ararat ima veze s riječju arar, što znači prokletstvo. Odluči se na karantenu! Nije to lako, ali vrijedi se zahvaljujući tome, uzdići iznad svega onoga što čini da preklinješ svoje biće. Jeremija kaže: „Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova.“ (Jr 9, 20) Prorok upozorava da u nas ulazi smrt i pustoši našu nutrinu ako su naše misli otvorene na grijeh. Grijeh ništi u nama Božje djetinjstvo! Zato je Ezekiel napisao da „bijahu prozori s rešetkama“. (Ez 40, 16) A Zaručnica je u Pjesmi nad pjesmama dočekala Zaručnika na prozorima na kojima su postavljene rešetke: „Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.“ (Pj 2, 9) Kao prvo, izbjegavaj grešne prilike.

Možda bi trebao otići na duhovne vježbe zatvorenog tipa? Možda bi se trebao kroz neko vrijeme odreći kompjutora ili TV ekrana ili isključiti mobilni telefon? Treba ti posta i mrtvenja, kroz neko vrijeme, a Bog, Zaručnik duše tvoje, doći će brzo kao gazela. Kroz to vrijeme nastoj moliti za Duha Svetog! Sići će! Ne možemo ostati bez ispunjenja naših osjetila, zato je vrijedno u tom času ispuniti se duhovnom ljepotom koja je nasićena Duhom Božjim. U tom času treba ti kontemplacija, pogled u križ, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, molitva i boravak u kapelici, kako bi tvoje misli, osobito pogled spoznali ozdravljujuće ispunjenje Bogom i Njegovom ljubavlju. Sjećaš li se one epizode izlaska Izraelaca kada su Izraelce grizle zmije ljutice? Dok nisu počeli upravljati pogled prema uzdignutoj mjedenoj zmiji, život im je bio u opasnosti. Takva mjedena zmija je Kristov križ.  Ta kontemplacija križa, mada kratka, uvijek završava osjećajem ispunjenosti. Možeš to isprobati još danas (Br 21, 6-10). (…)

Vrlo snažan lijek, koji ti omogućuje pobjedu nad grijehom požude je post. Ne boj se tog koraka. Znam da se puno ljudi boji postiti jer misle da…

Borba s grijehom je na život i smrt, zato psalam koristi tako drastičnu usporedbu, kako bi te motivirao na čvrste odluke. Vrlo snažan lijek, koji ti omogućuje pobjedu nad grijehom požude je post. Ne boj se tog koraka. Znam da se puno ljudi boji postiti jer misle da će post u njima izazvati veliku prazninu koju neće imati čim ispuniti. Iskustvo pustoši je vrlo teško. Post nam pokazuje kako je velik u nama ponor i snažna potreba da ga se ispuni, bilo čim, samo kako ne bismo osjećali tu prazninu. Zašto se obžderavamo, pijemo, pušimo, kupujemo mnoštvo stvari, odjeće, knjiga, ploča, gledamo tolike filmove, masturbiramo? Želimo ispuniti osjećaj praznine. Post to ocrtava, izvlači na površinu. Istovremeno, ipak, razvija unutarnju snagu i pokazuje tko nas uistinu može ispuniti na najbolje umirujući način – samo Bog. Pročitajmo prvo poglavlje iz Knjige Danijelove. Autor govori o njemu i njegovim prijateljima. Kada su se našli u sužanjstvu u Babilonu, ponuđena im je kraljevska hrana, ali za Židove je to bila nečista hrana, primjerice, nisu jeli veprovinu. Ne jesti svinjetinu, to puno govori! Nakon desetak dana posta, Danijel i prijatelji izgledali su ljepše od bilo koga.

Iz knjige „Odlasci“ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.