Foto: Shutterstock
Ako svetac, u savršenom pouzdanju u Boga i nenavezanosti na svijet, može u miru stati pred čeljust divlje životinje, možemo se samo diviti njegovoj predanosti i moliti da i mi tako uzrastemo u vjeri
Čovjek uživa u umirujućem djelovanju prirode, ali znamo da se u njoj događa i ono što mu može nauditi. Hoćemo li djetetu reći da mora stajati mirno ako ga napadne divlja zvijer jer je i ona Božje stvorenje? Naravno da nećemo ići tako daleko. Jasno je da ćemo mu reći da se od nje treba braniti. Bog je Adamu dao sve životinje i rekao mu neka nad njima gospodari. Stoga smo mi njihovi gospodari, a one su stvorene da bi nam služile. Ako svetac, u savršenom pouzdanju u Boga i nenavezanosti na svijet, može u miru stati pred čeljust divlje životinje, možemo se samo diviti njegovoj predanosti i moliti da i mi tako uzrastemo u vjeri. U nedostatku takva pouzdanja (koje je predivan, ali rijedak dar) nikada nije grijeh ubiti pobješnjela psa ili zmiju otrovnicu ili čak, a djeca će postaviti to pitanje, papučom opaliti muhu ili komarca.
Naravno da bismo svi voljeli da nikada nije došlo do istočnoga grijeha i da nas danas komarci ne napadaju. Ljutito češući mjesto uboda komarca na nozi, dijete počinje shvaćati nešto o naravi paloga svijeta.
Kako djetetu objasniti pali svijet i čežnju za njegovom obnovom
Sveti Pavao nas u Poslanici Rimljanima upućuje kako djetetu objasniti pali svijet i čežnju za njegovom obnovom, iako mu to nastojte približiti njemu jasnijim rječnikom. Sveti Pavao piše:
„Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.” (Rim 8,19-22)
Čak su i razorna tornada i potresi, koji nam djeluju tako okrutni i tajanstveni, zapravo posljedica pada. Sveti Pavao kaže da do toga ne bi nikad niti došlo da Bog nije cijeloj prirodi dao udjela u kazni zbog čovjekova grijeha. Međutim, i priroda, na svoj način iščekuje dan kada će sklad biti obnovljen i kada će sve ponovno biti savršeno.
„Zar uragan dolazi jer nam Bog želi pokazati svoju moć?”
To je veoma utješno za dijete koje, nakon što je na radiju čulo upozorenje da stiže uragan, pita: „Zar uragan dolazi jer nam Bog želi pokazati svoju moć?” On nije okrutan Bog. On je savršen i pravedan, a Adama je upozorio neka mu bude poslušan. Adamov je grijeh pokrenuo okrutnu stranu prirode, a da Isus nije pristao biti čovjekom i imati udjela u mukama čovještva, ne bismo znali što s njima. On je izokrenuo kaznu radi nas i dao nam primjer izdržavanja patnje, bio to ubod komarca ili uragan koji je poharao cijelo naše selo. Svaku svoju bol možemo uliti u vrelo njegove muke prikazujući je za otkupljenje svijeta.
To je jedini odgovor na pitanje nesklada i nereda u materijalnome svijetu, koji ima smisla. Mnoge će dječje duše to shvatiti, dok će se oni „umni i mudri” tome opirati.
Iz knjige „Kako odgajati dobru katoličku djecu“ Mary Reed Newland. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
