Foto: Shutterstock
Bio je, sada to zvuči gotovo nevjerojatno, u situaciji u kakvoj je danas većina nas. Zarazna bolest ispriječila mu se na putu do ostvarenja sna. Ali nije se pokolebao…
Iako su ga svi nazivali luđakom, čudakom, fanatikom, Justo Gallego Martínez koji živi u četvrti Mejorada del Campo pored Madrida u Španjolskoj, već više od pola stoljeća ustraje u svome cilju. A bio je, sada to zvuči gotovo nevjerojatno, u situaciji u kakvoj je danas većina nas. Zarazna bolest ispriječila mu se na putu do ostvarenja sna.
Justo se želio zarediti, postati trapistički redovnik, ali u samostanu se razbolio od tuberkuloze. Zbog straha da se bolest ne proširi među ostalim redovnicima, bio je primoran otići, vratiti se kući. To njegovu vjeru ne samo da nije pokolebalo već ga je još više nadahnulo da svoj život posveti čudesnom naumu.
Justo sakuplja odbačeni materijal i od njega gradi katedralu
Svakog jutra 94-godišnji don Justo, kako ga nazivaju, ustaje u šest sati te kreće s radovima. S obzirom da nema prihoda, Justo sakuplja odbačeni materijal i od njega gradi katedralu. Stupovi koji podupiru strop crkve izradio je od cijevi za ulje, a pokrov za jednu od kupola od plastičnih tuba. Iako Justo nema formalnog obrazovanja, ova je katedrala jedna od najčudesnijih na svijetu, a zasigurno je od svih najposebnija.
„Kada izabereš Krista i priđeš mu u dobroj namjeri i budeš dobrostiv, On će te spasiti. Neće biti lako, ali bit ćeš radostan jer ćeš imati neku dobru odliku. Ali ljudi su u magli! Slijepac ne može voditi drugoga slijepca.“, kaže don Justo.
„Polazim od Kristove ljubavi. Ako mi se smiju, neka se smiju. Sve činim iz vjere i baš me briga ako mi se smiju!“
Mnogi se arhitekti iskreno dive Justovu pothvatu: „To je ludo, nešto posebno i izvanredno. Ne mogu vjerovati. Za mene kao arhitekta to je posebno neobično“, kaže jedan arhitekt.
„Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudima u očima našim!“ (Psalam 118)
Iako su ga svi nazivali luđakom, čudakom, fanatikom, on je više od pola stoljeća, ustrajao u svome cilju. A bio je, sada to zvuči gotovo nevjerojatno, u situaciji u kakvoj je danas većina nas. Zarazna bolest ispriječila mu se na putu do ostvarenja sna. Justo se želio zarediti, postati svećenik, ali u samostanu se razbolio od tuberkuloze. Zbog straha da se bolest ne proširi među ostalim redovnicima, bio je primoran otići, vratiti se kući. Taj trenutak, njegovu vjeru ne samo da nije pokolebao, već ga je još više nadahnuo da svoj život posveti čudesnom naumu. Bez ikakve škole i formalnog obrazovanja, gotovo u potpunosti sam, od otpadnog ili doniranog materijala u okolici Madrida, Justo već 57 godina gradi katedralu! Najposebniju, najčudesniju katedralu koju smo ikada vidjeli u životu.
Objavljuje PROVJERENO u Četvrtak, 16. travnja 2020.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
