Oduvijek sam bila naklonjena toj Višoj sili koja mi je odavala tajanstvene znakove nečije ili nekakve prisutnosti
Baš tako sam se osjećala još dok sam bila mala djevojčica u potrazi za svojom osobnošću i u istraživanju svijeta. Oduvijek sam bila naklonjena toj Višoj sili koja mi je odavala tajanstvene znakove nečije ili nekakve prisutnosti. Sve što sam radila od djetinjstva je bilo slijediti znakove i otkrivati njihovo značenje. Voljela sam promatrati ljude i njihovo ponašanje u raznoraznim situacijama života, od bezazlenih do malo većih, značajnijih događaja. Kad god bih naišla na neku zapreku koju nisam mogla razriješiti, kao na primjer upis u školu koju sam ja željela, a ne moji roditelji, Bog bi mi poslao rješenje i ja bih dobila ono što sam željela. Dovoljno je bilo od mene da zatražim željeno i da prikažem svoja svakodnevna djela. Sada kad sam odrasla, mogu sa sigurnošću reći da je to Isusu bilo pomalo i smiješno, vjerojatno se smijao na moju lukavost, i s radošću mi pomagao. Uvijek kada sam odustala od nečeg što sam željela, za nekoliko trenutaka bih opet ustrajala u svom naumu s gorljivom vjerom kako ću taj put uspjeti.
Imala sam rok od mjesec dana da podmirim dugovanje od pet mjeseci ili banka uzima kuću
Prije pet godina doživjela sam tešku depresiju uslijed otkaza na poslu, poraza u obitelji, neisplaćene plaće od novih poslodavaca, kraha u ljubavnom životu. Nakon dva tjedna lutanja i razmišljanja završila sam kod psihijatrice u jednome domu zdravlja. Ona mi je propisala neke tablete za smirenje i rekla mi da i ona baš kao i ja ima kredit za kuću u švicarcima i da svi ljudi tako žive i neka se smirim. I odjednom mi je počela pričati kako je s prijateljicom došla s krstarenja i kako je vidjela mnogo naših ljudi kako rade na kruzerima, kao konobari, čistači, itd. Ja sam naravno bila jako ljuta kad sam otišla od nje, i nisam mogla vjerovati što mi je sve rekla, i nazvala sam svoju najbolju prijateljicu i otišla do nje na kavu da joj sve ispričam. U zadnjim naponima snage da slušam i čujem što mi prijateljica govori, razabrala sam da moram upoznati jednu njezinu prijateljicu koja više ne živi u Hrvatskoj, a dolazi u posjet svojim roditeljima za dva dana i radi na kruzerima.
Engleski jezik – kako ću ja to?
Dakle meni je moja prijateljica rekla da ta doktoričina ideja i nije loša i da bih trebala pokušati dobiti posao na kruzeru. A ja, naravno, nisam govorila engleski tečno već samo onoliko koliko sam naučila u školi. Upoznala sam tu njezinu prijateljicu, koja mi je srdačno ispričala sve o brodovima i o teškom radu i još težem dolasku na jedan od njih. Ali mi je dala kontakt osobe u agenciji u Zagrebu kojoj se mogu javiti. Naravno, njoj sam slagala da jako dobro znam engleski, iako zapravo nisam znala. Došla sam kući i nisam ni razmišljala o odlasku u agenciju jer je za intervju na engleskom jeziku s ljudima iz agencije i test trebalo izdvojiti priličnu svotu novaca, koju ja nisam imala, a i nisam baš bila sigurna mogu li razgovarati na engleskom jeziku.
Neka me sila odvukla u agenciju koja se bavi zapošljavanjem na brodovima
Prolazili su dani i ja sam potpuno zaboravila na brodove, agenciju i cijelu priču. Nisam imala ni lipe da bih barem isprintala životopis i odnijela ga tamo. No jednog dana, tjedan dana prije datuma na koji mi je banka trebala zaplijeniti kuću, hodala sam Trgom bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Neka me sila odvukla u tu agenciju koja se bavi zapošljavanjem na brodovima, i odjednom sam se našla usred velike prostorije u kojoj je sjedilo desetak ljudi koji su ondje radili. Jedan visoki muškarac srednje dobi upitao me gromkim glasom može li mi kako pomoći, na što sam se ja skamenila i nisam mogla prozboriti ni riječ. Dao mi je čašu vode i rekao neka sjednem. Pitao me želim li raditi na brodu i govorim li tečno engleski jezik, a ja sam odgovorila da želim i rekla da govorim engleski, ali ne tako tečno i počela objašnjavati… On me prekinuo i rekao mi: „Ma nema potrebe da mi objašnjavate, vidim ja po Vama da engleski znate, znači ne trebamo ni raditi test…” Tada sam se počela smijati kao da me obasjala neka milost; cijelo to vrijeme mi je Isus govorio da prestanem pričati i negativno govoriti o sebi.
Vlasnik mi je rekao da sam sretnica jer već duže vrijeme nisu imali potražnju i da sam došla u pravi trenutak
U agenciji sam dobila skriptu od 20 stranica na engleskom jeziku u kojoj je opisano kako sobarice čiste kabine za goste na brodovima, sve u detalje. Imala sam dva dana da proučim skriptu nakon čega sam trebala doći na intervju. Vlasnik mi je rekao da sam sretnica jer već duže vrijeme nisu imali potražnju i da sam došla u pravi trenutak!
Na intervjuu je bilo 20 djevojaka koje su čekale isto što i ja. Nervozne, umorne, doputovale izdaleka, u strahu od engleskog! Ja, koliko god sam proučavala te skripte, toliko dosta toga nisam razumjela. Uspjela sam većinu prevesti pomoću Googlea, ali još uvijek nisam bila sigurna u to kako čistiti na engleskom jeziku.
Postavili su mi nebrojeno mnogo pitanja, a ja sam govorila i odgovarala, s pogreškama u govoru, ali s osmjehom na licu
Napokon se pojavio vlasnik agencije i upitao: „Tko će prvi?” Sve smo šutjele. Kao oduzete. A onda je „nešto” iz mene progovorilo: „Ja ću!” Jao, kad sam čula svoj glas, tek sam se onda ‘oduzela’ i ne sjećam se kako sam dospjela pred muškarca i ženu iz kruzerske kompanije. Postavili su mi nebrojeno mnogo pitanja, a ja sam govorila i odgovarala, s pogreškama u govoru, ali s osmjehom na licu. Po završetku ti su mi ljudi kazali da će mi javiti rezultate za dva dana. Vlasnik agencije me upitao kako je bilo, a ja sam kao iz topa, opet ne svojim glasom, odgovorila: „Pa kako bi bilo, prošla sam sigurno, ja sam sigurna u to.” On se nasmijao i rekao mi da ću sigurno proći, da on u to ne sumnja.
Nakon 15 sata leta ukrcala sam se na Kristalnu Simfoniju
Tog su puta odabirali sedam djevojaka od nas 20 i vjerojatnost da ću dobiti posao bila je oko 50%. I dobila sam ga. Otputovala sam za tjedan dana u nepoznato, letom u trajanju od 15 sati, u Australiju, gdje sam se ukrcala na ogroman brod koji se zove Kristalna Simfonija. „Kakvo smiješno ime”, mislila sam u sebi, ali sve, pa čak i ime, imalo je značenje.
Imala sam mjesec dana da položim ispite iz engleskog jezika
Bio je to težak fizički posao a radila sam s ljudima iz čak 72 zemlje. I svi su nekako tečno govorili engleski osim mene – ja sam zapinjala. Molila sam Boga da iz mene progovori tečan engleski kako bih mogla ostati na brodu koji po cijelom svijetu vozi samo vrlo bogate putnike te je kompaniji u čijem se vlasništvu brod nalazi veoma važno da sva posada tečno govori jezik. Imala sam mjesec dana da položim ispite iz jezika, i uz Božju pomoć uspjela sam! Pokazivao mi je svoju moć i govorio mi kako ništa nije nemoguće.
Nas, nove radnike uvijek su iskorištavali oni koji su ondje radili duže
Stalno sam ‘padala’, i nakon svakog pada ustajala i svaki me put bilo sram što sam se usudila odustati. Svako moje pokajanje, najobičnijim rječnikom, kako sam oduvijek razgovarala s Isusom, bilo je nagrađeno napretkom. Nedostajalo mi je snage, volje i ljubavi od mojih najbližih, ali On je uvijek nekako nadomjestio sve to s drugim ljudima, prijateljima koji su me ondje okruživali i davali mi podršku jer smo svi bili u „istom košu”. Nas, nove radnike uvijek su iskorištavali oni koji su ondje radili duže. Osoba koja je prema meni bila najdrskija (lagala o mom trudu govoreći da nisam spremna dobiti poziciju koju ima ona, šefovima ‘prenosila’ kako nisam zadovoljila sve što se traži) slomila je nogu i morala je otići kući na bolovanje. A ja sam dobila njezinu poziciju, i promaknuta sam ranije nego što sam trebala biti jer je jedna druga osoba, koja je također pratila moj rad, opovrgnula sve lažne navode o meni.
Bog me vraća na brod
Nakon što mi je ugovor istekao, došla sam kući, odmorila se, platila dugove, vratila posuđen novac za kredit u banci a onda ponovno otišla na brod. Mada sam se uvjeravala da se neću vraćati jer je posao zaista pretežak i ne podnosim biti daleko od svoje obitelji, otišla sam i drugi put, i treći, i četvrti i tako sam odradila devet ugovora, od kojih neki traju i do devet mjeseci. Još i dan-danas ne znam kako sam sve to izdržala. Ali eto u ruci držim uvjerenje od banke da sam u cijelosti isplatila kredit za kuću. Imam slomljene ligamente u koljenima, herniju diska u donjem dijelu leđa i napukao mišić ispod lijeve ruke, ali, nevjerojatno, više me ništa ne boli. Sva je bol nestala zahvaljujući ‘nestalom’ kreditu za kuću.
‘Embarkation day’ – dan kada gosti odlaze s broda
Bog postoji i svuda je oko nas; trebamo ga samo zamoliti za pomoć i on će uskočiti i pružiti nam ruku…
Bio je ’embarkation day’ – dan kada gosti odlaze s broda. Dakle, ‘obavili’ su svoje proputovanje od sedam, deset ili više dana, a novi se gosti ukrcavaju na brod i kreću na svoje putovanje.
Taj je dan za ljude koji čiste kabine na brodovima najteži. Trudila sam se, no shvatila sam da neću stići sve očistiti na vrijeme i uhvatila me strašna panika, i tuga za domom i mojim mužem i svime normalnim što je na brodu uskraćeno. I počela sam plakati iz sveg glasa dok se na televizijskom ekranu glasno vrtio pozdravni video za nove goste želeći im dobrodošlicu, objašnjavajući kako se koristi pojas za spašavanje, što sve imaju u sobi itd. A ja sam trčala iz sobe u sobu pokušavajući sve namjestiti prije nego što gosti dođu.
U jednom trenutku s tog videa na televiziji začula sam glas koji je pričao na hrvatskom jeziku
Na kraju hodnika sam već vidjela kako gosti ulaze i više nisam imala snage ni za što, nisam se mogla pomaknuti, samo sam sjela na jednu od sofa u sobi i gledala kroz prozor. Na televiziji se i dalje vrtio video, koji smo svi mrzili jer je ujedno predstavljao svima nama najteži dan. Dakle, sjedila sam na sofi u jednoj sobi i plakala jer me bilo uhvatilo tako nešto strašno da nisam mogla stati i pribrati se.
U jednom trenutku s tog videa na televiziji začula sam glas koji je pričao na hrvatskom jeziku. To me je prikovalo na sjedište na kojem sam sjedila. Glas je govorio: „Smiri se, sad kad si već tu, tako daleko si dogurala, izdržat ćeš do kraja! Ja sam tu i ja ću ti pomoći!” Gledala sam u televiziju kao u nekog vanzemaljca, i prestala plakati. Gosti su se pojavili na vratima i pozdravili me s osmjehom a ja sam im odvratila: „Isprobavam sofu da vidim je li dovoljno udobna za vaš boravak”.
Sve sam to saznala za velikih oluja na moru – kada bih gledala u te ogromne valove i u nebo
Isus je sada moj ‘best friend’. I prije je bio, ali nisam znala da On govori sve jezike svijeta i može isušiti ocean ako to želi jer On ga je i stvorio. Sve sam to saznala za velikih oluja na moru – kad bih gledala u te ogromne valove i u nebo – uvijek bi mi slao neki znak ili glas da se ne bojim. A što je tek sve to naspram ljubavi milijun puta veće od cijelog oceana, koju On osjeća za nas i pruža nam je.
